Select your Top Menu from wp menus

Viktor Orban – “hoće li Europa budućnosti pripadati Europljanima”

Viktor Orban – “hoće li Europa budućnosti pripadati Europljanima”

Nastavak govora kojeg je Viktor Orban održao na 28. ljetnom studentskom sveučilišnom kampu Balvanyos u mjestu Tusnafurdo/Baile Tusnad.

Tijekom nekoliko slijedećih desetljeća, osnovno političko pitanje u Europi biti će: hoće li Europa preživjeti kao kontinent Europljana? Hoće li Mađarska ostati država Mađara? Hoće li Njemačka ostati država Nijemaca? Hoće li Francuska i Italija biti države francuskog i talijanskog naroda? što će biti s Europom? To je povijesno pitanje s kojim se moramo suočiti već danas. S obzirom na specifičnu situaciju, a to nam puno govori i o svijetu u kojem živimo, jako je teško pronaći pouzdane informacije koje nude konkretne podatke o udjelima starosjedilačke kršćanske i useljeničke muslimanske populacije u pojedinim europskim zemljama. Doći do tih informacija nije protuzakonito. A podaci koje prikupimo kroz traganje za tim informacijama nisu ni izbliza dovoljni kako bismo okvirno predvidjeli što nam budućnost donosi, budući da migranti tj. imigranti nisu kategorizirani po dobi, te je vrlo teško izraditi statističke prezentacije koje bi predočile raspodjelu tih dviju grupacija unutar starosnih skupina populacije jedne zemlje. Slijedom toga, opći podaci govore nam vrlo malo. Trebali bismo se fokusirati na populacijske skupine starosti do 15 godina, ili eventualno one starosti 15-45 godina, da bismo mogli prognozirati kakvo će demografsko i populacijsko stanje u svakoj od zemalja EU biti 2050. godine.
Svake godine mađarska vlada provodi zahtjevna istraživanja javnog mnijenja u inozemstvu, kako bi utvrdili kakve stavove imaju Europljani glede tih pitanja. Ta istraživanja se ne bave mišljenjima europskih lidera i političara, niti nas to pretjerano zanima. To već znamo. Zaključci koji se izvode iz takvih anketnih ispitivanja upućuju nas na to da 81% ispitanika u 28 zemalja EU smatra kako je useljenička politika vrlo ozbiljan politički problem. Na cjelokupnoj europskoj razini, 64% ispitanika smatra da povečana imigracija vodi i povečanju stope kriminaliteta, a 54% smatra da se ona vodi ka izmjeni kulturnog identiteta države i naroda. 76% drži kako je useljenička strategija Bruxellesa manjkava i loša. Na pitanje treba li u rješavanju useljeničke problematike dati veće ovlasti središnjici u Bruxellesu ili osnažiti političku moć država-članica, čak 51% ispitanika daje prednost nacionalnim politikama dok ih 36% vjeruje u zajedničku europsku politiku prema imigraciji. U Mađarskoj, 25% naših sugrađana misli da je potrebno dati veće ovlasti Bruxellesu, no čak 61% ispitanih Mađara založilo se za to da se povečaju ovlasti države, i da se povrate one ovlasti koje su prepuštene EU središnjici.

Budućnost Europe s ovakvom imigrantskom politikom

Očekivano je, i sasvim ljudski, da će netko vidjeti spas za problematičnu situaciju u Europi u uspješnoj integraciji doseljenika. Stvarnost nas, međutim, upućuje na to da do sada nismo gdje imali priliku vidjeti kako funkcionira uspješna integracija neeuropskog useljeništva. Očigledno je da ove migracije nisu reakcija na postojeće ekonomske probleme Europe, ili manjak radne snage. Zapravo, europski građani su manje zabrinuti time da bi im migranti mogli uzeti poslove, i takva razmišljanja Europljana zasigurno reflektiraju i određena osobna iskustva. Useljeničke politike stoga su i odraz očaja, kao kod brodolomaca koje nedostatak pitke vode i strah za egzistenciju natjeraju da žed pokušaju ugasiti slanom morskom vodom: more jest voda, ali od soli smo žedniji, i samo pogoršavamo problem. Situacija u kojoj se nalazimo danas, gdje se ekonomski problem pokušava riješiti pojačanom imigracijom, je vrlo slična očaju utopljenika. U sagledavanju argumenata koji idu u prilog politikama o uspješne integracije, moramo uzeti u obzir činjenicu da situacija u kojoj se ljudi s različitim životnim ciljevima i vizijama nadu unutar jednog političko-teritorijalnog sustava ne može rezultirati integracijom, već rađa kaos. Preočito je da je kulturna pozadina migranata drastično različita od kulture Europljana. Suprostavljene ideologije i vrijednosni sustavi ne mogu se dovesti na višu razinu na kojoj ce se prožimati i preklapati, budući da su sami po sebi isključivi jedni prema drugima. Dat ću vam jedan jednostavan primjer. Europsko civilizacijsko nasljeđe govori nam da su muškarac i žena ravnopravni, no u muslimanskim zajednicama ta ideja je neprihvatljiva i apsurdna, budući da su u njihovim kulturama muškarac i žena jasno hijerarhijski definirani. Nemoguće je istovremeno održavati ta dva različita koncepta na životu, u jednoj sredini. Samo je pitanje vremena kada će jedan od njih nadvladati drugoga.

Naravno, netko ce reći, useljeničke zajednice iz stranih nam kultura, koje žive u Europi, mogu biti educirane i prilagođene europskim vrijednostima. No, moramo uočiti da, a i biskup Tokes je tako govorio, migranti koji danas ulaze u Europu vide pred sobom samo svoju kulturu, svoju tradiciju, svoje vrijednosti i svoje životne stilove kao superiorne našima. Stoga, sviđalo nam se to ili ne, u pogledu poštovanja prema pravu na život, u pogledu optimizma, angažiranosti i podređivanja individualnih interesa, današnje europske muslimanske zajednice su podosta snažnije i otpornije od kršćanskih. Zašto bi, stoga, netko prihvatio kulturu koja mu se čini slabijom i anemičnijom od njegove, snažnije? On to ne želi, i nikada neće! Slijedom toga ni edukacija, kao ni integracija temeljem edukacije, nikad ne može biti rješenje.

Dame i gospodo, kad je rijeć o imigraciji, pred europsku politiku se svaki puta iznova postavlja i pitanje solidarnosti, koje je u Europi aktualno odavna. Prije svega, želio bih naglasiti kako u europskoj kulturnoj baštini solidarnost nije cilj, niti svrha samoj sebi, već je ona sredstvo koje vodi do cilja. U europskoj kulturi, cilj svakog onoga tko se u njoj rodi i odraste jest da živi u miru, stabilnosti, slobodi i prosperitetu, u skladu sa vrijednostima i uvjerenjima do kojih drži. To je cilj i svrha europske kulture. Solidarnost nije i ne može biti cilj, niti kao sredstvo dostizanja zacrtane vizije može biti uzdignuta na pijedestal cilja. Što zaključiti iz toga? Želim reći kako mi ne možemo iskazivati solidarnost sa ideologijama i praksama, te narodima i etničkim skupinama koje imaju drugačije ciljeve i teže ka nametanju neke nove kulture na europskom tlu, a europska kultura je sama po sebi esencija i svrha europskog načina života. Ukoliko pokažemo solidarnost sa grupama i ideologijama koje su suprostavljene ciljevima europske kulture, to će značiti predaju.

Preuzimanje suvereniteta europskih država od stranje Berlina i Bruxellesa pod Soroševim vodstvom

Ovdje bih nadodao i to, dok mi ne pokazujemo nikakav interes za uplitanjem u njemačke nacionalne izbore, javljaju se neki njemački političari čija je politika osuđena na propast – i sada plešu na ivici potpunog poraza – koji se nadaju kako ce padajuće trendove svoje popularnosti ispraviti na način da se obrušavaju na mađarsku politiku, provocirajući nas i napadajući nas, i optužujući nas za nedostatak solidarnosti. U stvari, to čak vidim i kao kompliment. U kontekstu tih napada, dodao bih dvije važne stvari. Mađarska je obranila sebe – istovremeno i Europu – od migrantskih tokova i invazije, ulažući u to sredstva od preko 260 milijardi forinti. EU je u tomu svemu sudjelovala sa sitnim udjelom od 10ak milijardi forinti. Prema tome, EU ne bi trebala govoriti o solidarnosti Mađarske sve dok nam ne refundira taj iznos od 250 milijardi koji nam duguje za obranu europskih vanjskih granica. Dotad, sugerirao bih im da se drže dosta skromnije u kritikama. Slično je i s Njemačkom. Njemačka bi trebala promisliti pet puta prije no što Mađare prozove za nedostatak solidarnosti. Da sam Nijemac, pet puta bih promislio prije no što bi upotrijebio ikakve optužbe na račun Mađara, budući da njemačko radništvo ima pet puta veća primanja od mađarskih im kolega koji rade isti posao kao oni u tvornicama u njemačkom vlasništvu. Dokle god taj nesrazmjer bude tako izražen, mislim da je sramotno da Njemačka optužuje Mađarsku zbog izostanka solidarnosti. Na koncu, iskreno mislim da je to sasvim bespredmetna i besmislena rasprava koja ne ide u prilog ni logici zajedničkih investicijskih planova, protoku kapitala i roba, kao i kreiranju novih radnih mjesta diljem EU.

Dame i gospodo, ukoliko slika koju sam vam okvirno izložio nije iskrivljena, već realno odražava stanje u Europi, tada se nameće i pitanje kakve implikacije ona ima po političke elite Europe. Pa, moram reći da se u Bruxellesu kuje savezništvo usmjereno protiv javnog mnijenja i stavova običnog naroda. Članovi tog savezništva su europski birokrati i njima nadređene političke elite, sustav koji bi se jednostavnim riječima mogao imenovati Soroševim carstvom. To je savez koji je sklopljen protiv Europljana. Moramo uočiti da danas George Soros ima puno lakši pristup Bruxellesu nego Washingtonu ili Tel-Avivu. To je i razlog njegova povezivanja sa Bruxellesom. Naravna je stvar da ukoliko se stvori savez političkih elita koji se okreće protiv svog naroda, javlja se potreba i za inkvizitorima koji će procesuirati sve one koji pokušavaju biti glas naroda. U našem prethodnom četverogodišnjem mandatu, EU je imala takvog inkvizitora u liku i djelu Madame Reding. Taj veliki inkvizitor je podbacio, te je pronađen novi veliki inkvizitor, čije je ime Timmermans. Tračak satisfakcije nam pruža činjenica kako taj inkvizitor nije sposoban baviti se dvijema državama u isto vrijeme, te se posvetio Poljskoj puno više nego nama. U ovom trenutku, Poljska je izabrana kao inkvizitorov glavni cilj kako bi oslabio, uzdrmao i uništio nacionalne vlasti. Želio bih da bude jasno kako se mađarska politika vodi nacionalnim interesima, a u ovom trenutku interesi Mađarske obuhvaćaju i Europu, i mađarsko-poljsko tradicionalno prijateljstvo. Slijedom toga, naglašavam kako inkvizicijski postupak protiv Poljske neće nikad uspjeti jer ce se Mađarska poslužiti svim legalnim sredstvima koje joj kao članici sama EU stavlja na raspolaganje, kako bi dokazala svoju solidarnost s poljskim narodom.

Što nam slijedi iz toga, dame iz gospodo? ono što proizlazi jest da moramo stvari sagledavati na što trezveniji i jednostavniji način, i nikad ih dodatno komplicirati. Ne možemo nastupati s gledišta kako je pred nama borba protiv globalne zavjere, već je nužno taj problem s kojim smo suoćeni svesti na racionalno sagledavanje i promišljanje o njemu. Naime, ovako stoje stvari: postoji Sorošev plan. Sastoji se od četiri točke. Taj plan je sastavio sam Soroš, a tzv. Soroševo carstvo ga je objavilo i upreglo se u operacionaliziranje na terenu, kroz regrutacije aktivista i suradnika. Plan nalaže kako je u Europu potrebno primiti tisuće, pa do milijun, migranata iz zemalja muslimanskog svijeta, na godišnjoj bazi. Druga točka plana jest da se svakom useljeniku osiguraju sredstva u visini četiri i pol milijuna forinti. Postavlja se pitanje tko ima interes financirati tako velik pothvat. Činjenica je da bi takav mamac stvorio kontinuirani priljev masa. Stoga, oni koji bi željeli ostvariti tok od milijun migranata godišnje moraju na neki način i financirati i održavati funkcionalnim taj mehanizam privlačenja masa, koji se u europskoj političkoj terminologiji naziva “pull factor”. Ukoliko se ta izdašna suma distribuira među migrantima i svaki od njih dobije svotu koja je veća od prosječne mađarske plaće, neće biti problema sa reduciranim ili smanjenim priljevom. Treća točka Soroševa plana je da se migranti koji dospiju na europsko tlo razmještaju po članicama EU, sukladno izrađenom mehanizmu redistribucije, sustavno i kontinuirano. Četvrta točka je formiranje središnjeg Europskog ureda za imigracije, koji bi razriješio ovlasti nacionalne države i brigu o imigrantskoj politici preuzeo na sebe, kao izravno podređen Bruxellesu. To je Sorošev plan.

Budućnost Europe i EU

Kada govorimo o budućnosti Europe, mora se jasno konstatirati kako je u interesu Europske Unije, ukoliko Europa želi preživjeti kao kontinent Europljana, da vrati suverenitet iz ruku Soroševog carstva. Dok se to ne dogodi, nemoguće je govoriti o Europi Europljana. Onog trena kada prevedemo veći dio suvereniteta na nacionalne države, trebamo se pobrinuti za reformu Unije. Općenito govoreći, osnovna i najvažnija stvar je da se Europska komisija preusmjeri ka funkciji i svrsi koja joj je dana temeljem ugovora kojima je utemeljena EU. Spomenuti ugovori jasno kažu kako Komisija nije političko tijelo, već se njena uloga bazira na samo jednoj vrlo jasno definiranoj funkciji: brizi o poštivanju ugovornih akata. Iako države biraju svoje predstavnika u Komisiji, samim izborom prekidaju se sve njihove veze sa maticom i dokle god se nalaze u svojstvu činovnika Komisije oni su dužni brinuti o poštivanju ugovora. To nije slučaj s Komisijom danas. Danas se Komisija prometnula u političko tijelo. Sam predsjednik Juncker je isticao kako ima namjeru formirati političko tijelo koje ce donositi političke odluke. Takvo držanje Komisije izvor je većine problema u današnjoj EU, i temeljno žarište koje dovodi do otežane komunikacije između Bruxellesa i nacionalnih političkih središta. Iz tog razloga je, usprkos mom vetu uloženom na vijeću premijera EU glede preraspodjele migranata po kvotama, gdje je jednoglasnost nužna za usvajanje prijedloga, Komisija izmanipulirala sustav uvodeći u igru zakonsku proceduru koja za prolaz prijedloga predviđa pristanak 4/5 glasova zemalja-članica, te je samim time i moj veto, jedini veto zemalja-članica, jednostavno propao. Prevareni smo i obmanuti, što je značilo da je neminovno narušeno i povjerenje u EU, koje je do toga trenutka objedinjavalo predstavnike 28 članica EU. To je ta politička uloga Komisije koju treba dokinuti što prije. Kada se to ostvari, slijedeći korak je reformsko sagledavanje pitanja migracije, s ciljem zaustavljanja migracijskih tokova, zabrane svakog oblika ilegalne migracije i angažiranje nacionalnih resursa u obranu nacionalnog teritorijalnog suvereniteta svake članice posebno. Kada se stabilizira stanje s migracijama, kroz združeno djelovanje svih članica potrebno je vratiti sve one koji su ilegalno stigli u EU, deportirati ih izvan EU točno tamo gdje su ušli u EU. Ovo zvuci surovo i grubo, no svatko tko ilegalno ude u EU učinio je prekršaj i mora biti transportiran izvan EU.

U trenutku kada i ako se postigne taj nivo reformiranosti EU, potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da izlazak Velike Britanije iz Unije znači i odlazak jedne od najjačih europskih vojski iz tog saveza. I dok osnažujemo svoju participaciju unutar NATO saveza, moramo biti svjesni činjenice kako Europa ne može ostati vojno nezaštićena, i kako se ne možemo uzdati u strane sile da čuvaju našu vlastitu egzistenciju. Suradnja s Amerikancima i sa NATO-om je vrlo važna, no nužno je da Europa posjeduje vlastite vojne kapacitete u koje se može pouzdati i koji ce biti jamac sigurnosti i stabilnosti EU. Drugim riječima, nužno je izgraditi europske oružane snage. Paralelno s pitanjima obrane i sigurnosti, neophodno je da se pobrinemo i za pitanje ekonomske kompetitivnosti EU na svjetskom tržištu, koje je u padajućem trendu. Moramo se vratiti na staze globalne kompetitivnosti, što znači, smanjiti javni dug, te uvesti fleksibilnije oblike zapošljavanja. Nakon što se apsolvira ta problematika, moramo uvjeriti naše zapadne prijatelje, umorne od proširenja, kako stabilna EU ne može opstajati pokraj neintegriranog zapadnog Balkana. To znači, potrebno je uključiti ključnu zemlju Balkana, Srbiju u sastav EU, koliko god nam se to danas činilo apsurdno.

Kada i to bude postignuto, potrebno je ugovorno riješiti odnose sa dvije velik sile – Turskom i Rusijom. Konsolidiranje vojnih, političkih i ekonomskih odnosa sa tim zemljama imalo bi povijesni značaj i taj korak predstavljao bi završnu fazu reformiranja EU. Tek u takvom poretku i s tim stupnjem uređenosti i političke integriranosti Europa bi imala uvjete da kroz sljedećih nekoliko desetljeća predstavlja ozbiljnog aktera na političkoj sceni svijeta.

Dame i gospodo, da zaključim, postavit ću vam pitanje gdje se mi danas nalazimo u okviru EU? Moji okvirni zaključci na to su slijedeći: kršćanske stranke u Europi su postale nekršćanske, i sve čemu teže jest zadovoljiti uvjete i norme koje im postavljaju liberalni mediji i liberalna inteligencija. Slijedeće važno zapažanje jest da je ljevica izgubila tlo pod nogama, te ni deklarirane socijaldemokratske stranke nemaju veze sa socijaldemokracijom. Izgubili su proleterijat, ako se tako mogu izraziti. Brojnost i organiziranost laburističkih organizacija su izgubile na važnosti, i to uglavnom iz razloga što je većina industrijskih poslova transferirana izvan granica EU, te ni socijaldemokratske stranke više nemaju bazu za svoju političku agendu kao nekada. Vezali su svoje političko djelovanje uz interese globalnog kapitala zagovarajući neoliberalnu politiku, te im je preostalo jedino bojno polje na kojem se mogu natjecati za glasove, a to je očuvanje njihova utjecaja nad kulturom. To je slijedeći bitan aspekt europske političke sadašnjosti. I treća važna stvar je da se Europu priprema da svoj teritorij prepusti novokreiranoj, islamiziranoj Europi. Svjedoci smo postupne implementacije takvih politika, što vidimo svakodnevno oko sebe. S tako postavljenim ciljem prepuštanja Europe novoj kulturi nužno je da se osigura daljnja dekristijanizacija Europe. U tom pogledu, daje se prednost grupnim identitetima nad onim nacionalnim, a političke nacionalne vlasti moraju biti zamijenjene birokratiziranim ispostavama EU središnjice. To je ujedno i cilj kontinuiranog slabljenja nacionalnih suvereniteta u režiji Bruxellesa. To vam je, dame i gospodo, Europa danas. To je bojno polje na kojem se zemlje Srednje Europe bore danas.

Mađarska je brana Soroševom preuzimanju Europe

Konačno, vratio bih se malo i na Mađarsku. Ovo je naše zadnje druženje na ovom kampu prije slijedećih parlamentarnih izbora. U političkom smislu, za Mađare zasigurno nacionalni izbori predstavljaju prioritet, ovdje i sada, iznad svega ostaloga. Kakvi i koji su ulozi na slijedećim izborima? Prije svega, rekao bih da su mađarski izbori vrlo važni i za samu Europu, te ih to čini vrlo posebnima. Ne bismo trebali smetnuti s uma da je Mađarska – uz podršku svojih prijatelja iz Višegradske skupine – zaustavila migrantsku invaziju u Europi. Kao što sam naglašavao i prije, a ponavljam i sada, tvrdim da će, dok sam premijer Mađarske, predsjednik Fidesza i šef demokršćanske vlade, podignuta ograda ostati tamo gdje jest i da ćemo i dalje štititi svoje granice, čuvajuci tako i samu Europu.
Suprotno toj viziji, oporba u Mađarskoj otvoreno tvrdi kako će skinuti zaštitnu ogradu i pustiti imigrante. Ona će usrdno prihvatiti kvote za preraspodjelu migranata, i u tom pogledu su spremni prihvatiti viziju koja predvida Europu mješovitih kultura i naroda. Taj jaz izmedu mađarske vlade i oporbe govori nam što je sve na vagi na slijedećim izborima, a tiče se i same Europe. Snažan kontrast izmedu vlasti i oporbenih stranaka održava se i na pitanju treba li Bruxellesu pustiti više ili manje ovlasti nad Mađarskom. Mi se držimo politike koja teži povratku ovlasti u ruke nacionalnih vlasti i postupno umanjivanje utjecaja Bruxellesa nad suverenitetom zemlje. Suprotno nama, socijaldemokratska, desničarska i liberalna oporba se zalaže za jačanje ovlasti Bruxellesa, tvrdeći da se u kapitalnim i strateškim pitanjima mora iznaći jedinstvena europska politika. To neminovno znači i prepuštanje moci nad upravljanjem našom zemljom.

Naši izbori, također, znače puno i za sudbinu središnje Europe. Možete primjetiti kako briselski birokrati i Soroš imaju zajednicke interese u zauzdavanju srednje Europe, buduci da se danas osnovna prepreka implementaciji Soroševog plana nalazi na našim južnim granicama gdje priječimo ulazak migranata na europsko tlo. Nakon naše reakcije i blokade, Srbi su takoder prekinuli migrantske rute na svom teritoriju, a isto su potom učinili i Makedonci. Uz pomoc V4, mi smo brana Soroševom preuzimanju Europe. Postoje odredene snage u europskoj politici koje bi rado vidjele smjenu na političkom vrhu Mađarske, upravo iz razloga jer bi to bio najlakši način da se uzdrma jedinstvo Višegradske skupine. Pritom, ne trebamo gajiti iluzije, stvar je vrlo jasna: ukoliko demokršćanska opcija ne bude vladala Mađarskom, slijedeća vlada će oslabiti veze unutar V4, a samim tim poljuljat ce i koheziju u središnjoj Europi. Iz toga je vidljivo koliki ulog je stavljen na slijedeće izbore.

I naposlijetku, treba napomenuti i ono što se tice mađarskog naroda kada je rijec o nadolazećim izborima. Na početku mog govora istaknuo sam što je potrebno učiniti da se krene putem ostvarenja jake Mađarske. Ne treba ponavljati niti ići u detalje, ali treba jasno naglasiti da bi u slučaju poraza demokršćanske i nacionalne opcije Mađarska izgubila sve ono što smo uz krv, znoj i suze postigli u zadnjih nekoliko godina. A to bi, dame i gospodo, znacilo povratak ere destrukcije, i kraj ere izgradnje. Ne smije se zaboraviti kako je za izgradnju potrebno dugo vremena i puno truda, a za uništenje samo kratki trenutak. Sasvim objektivno vam mogu reci kako još od vremena Ugovora u Trianonu naša Madarska nije uživala sadašnji status u srednjoj Europi, niti je bila toliko blizu da povrati ugled, snagu i prestiž jedne europske zemlje. I nikad od Trianona do danas naša nacija nije uživala ovoliki stupanj samopoštovanja i životne vitalnosti. I potpuno sam uvjeren u to da bi pobjedom politike koja ce služiti interesima globalista i stranih sila Mađarska bila unazađena i lišena povijesnih prilika koje joj se ukazuju na horizontu – ne samo za jedan izborni ciklus, vec za desetljeća.

Dame i gospodo, ako je naša mađarska zajednica ugrožena u svojoj domovini, i ako je Europa ugrožena u Mađarskoj, kakva sudbina može zadesiti Mađare izvan državnih granica? Snažna domovina je temeljni preduvjet očuvanja identiteta mađarskih zajednica koje žive izvan današnjih državnih granica. One snage koje slabe i unazađuju domovinu, također, nece biti u stanju iznjedriti dobra rješenja za Mađare izvan Mađarske. Oni nisu vaši prijatelji, stoga pozivam svakoga birača da se registira i izađe na izbore. Nemojte samo bodriti svoj tim iz gledališta, vec utrčite u teren jer se na terenu vodi borba koja odlučuje i o vašim životima i sudbinama.

Za kraj bi bilo zgodno reći koju rijeć i o našim političkim protivnicima, tim više što ovaj puta naši pravi suparnici nisu mađarske oporbene stranke vec strani faktori. svatko može vidjeti kako smo tijekom proteklih godina izgradili snažno i odlučno nacionalno jedinstvo oko nekih pitanja. Oporbene stranke nisu u mogucnosti doskočiti tomu i ne znaju kako se suprostaviti toj našoj političkoj moći. Stoga, u kampanji koja je pred nama, uglavnom ćemo se bazirati na ukazivanje na vanjske faktore koji teže utjecaju na mađarsku politicku scenu. Kroz sljedećih nekoliko mjeseci odlučno cemo se postaviti prema Soroševoj mafiji i briselskim birokratima, te medijskim partnerima koji im pomažu u Mađarskoj. Poznajemo njihove metode, i ne mogu nas iznenaditi oružjem koje cuvaju u svom arsenalu: financijskim ucjenama, političkim blokadama i prijetnjama, raznoraznim izvješćima, medijskim kampanjama, operacijama difamacije i ocrnjivanja, člancima i esejima. U tom svemu, bili smo izloženi retorici koja je povremeno prelazila norme civiliziranog komuniciranja. No, Mađarska se uspjela othrvati pritiscima, ne spuštajući se na nivo gdje bi se služili ičim osim smirenim i pristojnim jezikom – na europski način, rekli bismo. Tijekom izborne kampanje, nadam se, biti će isto tako.

Kraj ovog izlaganja mogao bih zaključiti jednom rečenicom: u srednjoj Europi prije 27 godina vjerovali smo da je Europa naša budućnost, danas vjerujemo da smo mi budućnost Europe.

Hvala na pažnji.

Ivan Žalac /Visegradpost / foto: Viktor Orban FB

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *