Select your Top Menu from wp menus

Sramota u Vukovaru: oskrnavljen spomenik Jean Michel Nicolieru

Sramota u Vukovaru: oskrnavljen spomenik Jean Michel Nicolieru

U noći s petka na subotu nepoznati počinitelji su oskrnavili spomenik dragovoljcu HOS-a i hrvatskom junaku Jean Michel Nicolieru u Vukovaru. Slično kao što je napravaljeno i spomeniku Miri Barešiću i ovaj je korištena metoda prolijevanja crvene boje po bisti Jean Michela.

Ovaj spomenik je podignut u čast mladiću koji je došao iz Francuske braniti Hrvatsku iako nije imao nikakve prethodne veze s njom, iz čistog razloga što nije mogao gledati onakvo zlo i stradanje i ne činiti ništa. U trenutku kada je pad Vukovara bio neminovnost on odbija sve ponude za izvlaćenje iz gorućeg grada uz riječi “Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.“ Nažalost unatoč očekivanjima kako će se druga strana držati Ženevskih konvencija stvarnost je bila drugačija, u rječniku naših protivnika riječ „čast“ nije postojala i Jean Michel biva mućki pogubljen.
Spomenik koji je podignut u čast te nesebične i istinske žrtve je očito mnogima trn u oku jer oni takve stvari ne razumiju i smetaju im pošto su oni na suprotnom spektru ljudskih vrijednosti, tamo gdje su čast, hrabrost, ponos i žrtva neželjeni pojmovi.

Ovakvi činovi mržnje samo pokazuju kako još itekako ima onih kojima je pojam hrvatske države stran, a osobiti su im neprijatelji oni koju su istu i stvarali. Dok u njihovim očima ovo izgleda kao nekakav preformans kojime su oni nešto pokazali „ujkama“ na drugoj strani ovo je samo čin jednog sramotnog kukavičluka što i ne čudi kada znamo o kakvim se grupacijama ovdje radi, ljudi čijim je precima i mentorima rješenje za sve bilo nož ili palica u noći sada više za takve stvari nemaju hrabrosti pa je dostatna i kantica crvene boje.
Frustracije koje su nastale nakon 1995. očito još itekako gore i taj osjećaj kada su skriveni plakali nemoćno gledajući kako nestaje ono što su sanjali, kako njihovi „antifašistički“ junaci poput Ratka Mladića, Željka Ražnjatovića, Veselina Šljivačanina, Mile Novakovića i ostalih bježe kako bi spasili vlastite glave pa čak i gaženjem kolona vlastitog naroda ili jedva čekaju priliku kako bi potpisali svoju kapitulaciju očito ni više od dva desetljeća kasnije ne jenjava. To je ono što ne mogu nikako oprostiti i to je ono za što im je kriv nesretni Jean Michel Nicolier, koji je imao hrabrosti da se bori za ono u što vjeruje dok oni te hrabrosti nisu imali. Ono što takvima i dalje nije jasno je da ideja za koju se Jean Michel borio i poginuo živi i danas, dok ono što su oni priželjkivali više ne postoji i dužnost je sviju nas da tako i ostane.

U trenutku pisanja članka počinitelj ili počinitelji ovoga djela su još nepoznati, kao i počinitelji onih predhodnih. Trenutno je jedino HSP svojim proglasom osudio ovaj sramotni čin i pozvao nadležne vlasti na hitnu istragu koja bi ovaj put trebala donijeti nekakve rezultate pošto je područje spomenika pod video nadzorom. Možda se ovaj put imamo pravo i nadati nečemu.

Za kraj moram spomenuti da je konačno vrijeme da se preispita stav prema ljudima koji rade antihrvatsku propagandu, kleveću Domovinski rat i skrnave spomenike našim junacima i krene u promjene Kaznenog zakona kako bi se tako nešto sankcioniralo na pravi način.

Goran Koprivnjak/Novi Pogledi/ foto: fb Damir Markuš

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *