Select your Top Menu from wp menus

Odzvonilo Uredu bivšeg predsjednika: Sabor ukinut ured Stjepanu Mesiću

Odzvonilo Uredu bivšeg predsjednika: Sabor ukinut ured Stjepanu Mesiću

Danas je Hrvatski sabor napokon skupivši kvorum uspio izglasati ukidanje ureda bivšeg predsjednika i prava koje je Stjepan Mesić uživao šest godina. Ideja samoga Ureda izmišljena u kuhinji Sanadera i Mesića je od samoga početka zbunjivala mnoge, a osobito samo objašnjenje kako taj ured postoji kako bi omogućio bivšim predsjednicima nastavak javnog djelovanja što naravno povlaći za sobom legitimno pitanje zbog čega su to osobe s tolikom političkom snagom da mogu biti izabrane na izravnim izborima kasnije u nemogućnosti samostalno javno djelovati, no jasno je da to ovdje nije bio pravi razlog već se radilo o formi političkog zbrinjavanja na hrvatski način.

Stjepan Mesić je bio predsjednik u dva mandata, deset godina koliko je maksimalno moguće po hrvatskom Ustavu, kvaliteta tog rada je mislim dobro poznata kao i sramotni postupci koje je činio na štetu Hrvatske, no sama ideja takvog Ureda nadilazi samog Mesića i zapravo je nevjerojatno da tako nešto može proći u jednoj demokratskoj zemlji uz tek sporadično dizanje glasa, najčešće iz ustiju malog čovjeka, no prošlo je i tako smo u jednom demokratskom društvu imali situaciju gdje netko ima doživotnu političku funkciju, jer to Ured bivšeg Predsjednika u svakom slučaju i jest. Jedna neobična institucija bez ikakvih zadanih ciljeva i kriterija rada. Sama srž ideja demokratske vlasti je da narod bira svoje predstavnike i da ih ukoliko nije zadovoljan i smijenjuje, no to ovdje nije moguće pošto je po zakonu pravo na ured bilo doživotno i neovisno o volji naroda ili o samom (ne)radu, jednostavno nešto nespojivo s idejom moderne demokracije.

O Hrvatskoj se često govori kao o zemlji apsurda, imamo institucije koje su same sebi svrha, javna poduzeća pretvorena u obiteljske obrte s očito pravom nasljeđivanja, ljude s ugovornima klauzulama gdje i u slučaju da sami daju otkaz dobivaju ogromne otpremnine, pa i doživotne urede bivših predsjednika, što može biti bolje od toga? Pa nekoliko ureda bivših predsjednika, zašto? Pa zato što je ovakav zakon upravo to i omogućavao, već smo prošle godine imali situaciju da mogu postojati dva takva ureda, jedan za Mesića i jedan za Ivu Josipovića što je on srećom odbio. Pisac takvog zakona je trebao predvidjeti da neće svi predsjednici RH biti u poznim godinama i da neće svi dobiti povjerenje od naroda za puna dva mandata, kao i to da bi netko mogao odstupiti s dužnosti i opet imati pravo na svoj ured i dovesti nas stvarno u apsurdnu situaciju, naravno u Hrvatskoj se to uvidjelo tek nakon nekoliko godina i limitirano je na pet godina, naravno s izuzetkom Stjepana Mesića.

Mnogi su kao glavnu kritiku postojanju takvog ureda stavljali njegove troškove, ali to nije smio biti glavni i jedini razlog ukidanja samoga Ureda, sami troškovi Ureda za neće slomiti jednu državu ili je njegovim nestankom naglo obogatiti, jasno mogu se oni utrošiti na daleko kvalitetnijim mjestima, ali ono najbitnije ovdje je opet taj za nas nesretni politički stav kojeg nikako da usmjerimo na pravi put, gdje se smatra kako je u redu stvoriti para instituciju zbog političke trgovine koja postoji samo zbog interesa jedne osobe i kako je u redu stvoriti državnu funkciju koja je doživotna i neovisna o volji naroda, zar bi bilo u redu postojanje takvog nečega da košta manje? Da nisu troškovi preko milijun kuna već recimo sto tisuća kuna, bi li onda bilo u redu? Odgovor je naravno ne, za samo postojanje države i uređenog demokratskog društva bitne su moralne norme i pozitivni zakoni, naravno da nije isto napravi li se šteta od jedne ili milijun kuna, ali oboje je problem i oboje ne valja, a tek postaje strašno kada negativno ponašanja postane „amenovano“ institucionalno.

Za kraj ipak treba pohvaliti vladajuće što su (napokon) izvršili obećano i ukinuli ovaj ured, barem je sada u Hrvatskoj jedan apsurd manje, iako ne sumnjam kako će se Mesić za ovo još itekako boriti i kako ćemo se uskoro naslušati svakakvih pravnih vratolomija i apologija.

Goran Koprivnjak/Novi Pogledi, foto screenshot

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *