Select your Top Menu from wp menus

Miro Kovač i Vesna Pusić u izravnom sučeljavanju pokazali zašto je hrvatska diplomacija neuspješna

Miro Kovač i Vesna Pusić u izravnom sučeljavanju pokazali zašto je hrvatska diplomacija neuspješna

Na Novoj tv su krenule predizborne emisije i u prvoj takvoj su izabrani vrlo zanimljivi gosti – Vesna Pusić i Miro Kovać. Iako i nismo očekivali previše od duela bivše ministrice i trenutno tehničkog ministra vanjskih i europskih poslova oni su se i ovdje potrudili pokazati zašto su njihovi mandati bili toliko neuspješni te zašto hrvatska diplomacija ne može izlobirati ni jedan hrvatski nacionalni interes. Odgovor se nalazi u izostanku lobiranja te nepostojanja partnerskih država koje će podržati pojedine hrvatske strateški važne projekte.

Vrlo brzo u samom razgovoru su se spomenule i zemlje Višegradske skupine koje malo iznenađujuće prvo spominje Vesna Pusić i to u pozitivnom smislu, cijeli potez od Mađarske do Poljske kao vrlo važne energetske partnere, no ubrzo se stvari vraćaju na svoje mjesto.

Na pitanje voditelja tko je u ovom trenutku saveznik Hrvatske u samoj Europskoj uniji već vidimo pravu sliku znanja i sposobnosti onih koji su vodili našu vanjsku politiku gotovo pet godina.

Miro Kovač daje onako diplomatski besmislen odgovor kako su to sve zemlje Unije, što bi doista tako trebalo biti, ali znamo da je to realnost samo na papiru dok su u stvarnosti stvari ipak bitno drugačije, doista odgovor nedostojan neke ozbiljne debate, ali tako nešto se toliko i ne osjeti kada je s druge strane Vesna Pusić. Pusić daje zapravo daje jedan ulagivački odgovor kako su za nas najvažniji saveznici naravno one najveće države EU, iz takvog stava možemo samo isčitati kako nije bitan stvarni odnos i suradnje između dvije države već njihova veličina. To je već dobro poznato pokorništvo u hrvatskoj vanjskoj politici, no sporni dio tek slijedi. Nakon nabrajanja većih zemalja EU Vesna Pusić naglo skreće s pitanja i počinje govoriti o „problematičnim“ zemljama istočne Europe koje su nedavno ušle u EU i nekoj retrogradnoj politici koju oni zastupaju.
Kod ovakvog odgovora bi bilo zanimljivo čuti voditeljevo pitanje Vesni Pusić da točno navede na koje zemlje misli i što točno nije u redu s politikama tih država. Zar je sporan gospodarski rast, lustracija, visoka zaposlenost i niska nezaposlenost, vlade koje slušaju svoj narod ili možda antiimigrantska politika?

Priznajem da nekome iz hrvatske politike ove stvari mogu biti sporne, ali vrijeme bi bilo da napokon i čujemo razlog toga. Naravno od g. Kovača nije ni ovdje bilo nikakve reakcije.

No, da se vratimo na samo pitanje koje je voditelj postavio. Tko je zapravo saveznik Hrvatske u EU? Dok po izjavama „perjanica“ hrvatske vanjske politike to su zapravo svi ili barem najmoćnije države EU, doista divno. Netko bi u ovu priču možda i povjerovao kada se svako malo ne bi pokazalo nešto drugo, da mi saveznika unutar Unije i nemamo. Točan odgovor na ovo pitaje je – nitko. Kod spora oko arbitraže tko je podržao Hrvatsku usred očitog pokušaja prevare od strane Slovenije? Tko je podržao Hrvatsku kod pokušaja blokade pristupnih pregovora sa Srbijom zbog srpskih suludih zakona? Nitko, mi pravih saveznika nemamo, a za to leži krivica i na ovom dvojcu i vanjskoj politici koju su oni provodili zadnjih godina.

Što je naša vanjska politika radila svih ovih godina osim biranja novih naziva za države bivše SFRJ kao što su: „Region“, „Zapadni Balkan“ ili po novome „Jugoistočna Europa“, očito nije tražila saveznike ili bolje reći partnere unutar same EU, one organizacije čiji smo zapravo i sastavni dio. Izostala je najvažnija diplomatska aktivnost – LOBIRANJE kojim se pronalaze partnerske države koje će podržati naše strateške i nacionalne interese.

Neku nadu za promjenu je dala inicijativa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Jadran-Baltik i dobri odnosi koji su krenuli s Poljskom. I kada su stvari počele izgledati mnogo bolje mi padamo na prvoj stepenici, kod one smiješne rezolucije protiv Poljske gdje su svi europarlamentarci vladajućih glasali protiv Poljaka.

Nije dugo trebalo našoj politici da pokaže svoje pravo lice. Ovakvi propusti se ne rade, gdje je bila naša diplomacija na čelu s ministrom Kovačem da to zaustavi? Nekome može politika petokolonašenja biti super, ali tako se ne sklapaju prava i trajna partnerstva, a rezultat toga vidimo gotovo svakodnevno. Zanimljivo je i kako Vesna Pusić u nabrajanju svih većih zemanja EU indikativno izostavlja Ujedinjeno Kraljevstvo, čovjek se zapita koliko je to povezano s činjenicom kako se već nekoliko godina UK odmiće od Srbije i zauzima negativan stav prema njoj, taj stav se najbolje može vidjeti iz nastupa trenutne premijerke Therese May.

U emisiji se naravno dotakla i tema blokade pristupnih poglavlja 23 i 24 za Srbiju. Dok Miro Kovač slavi svoju pobjedu iako je jasno da Srbija nema nikakvu namjeru uzmaknuti sa svojih stavova i da Bruxelles šuti dok se sve to događa mi možemo samo s velikom skepsom razmišljati o onome što je doista potpisano, Vesna Pusić baca floskule o tome kako i druge države imaju univerzalnu jurisdikciju i taj koncept postoji i kako treba naći partnere koji bi nas podržali i da se unutar pregovora treba naći model da se taj zakon stavi Ad acta. O mogućim partnerima sam govorio u prethodnom dijelu teksta, a o njenom konceptu kojim bi se prisililo Srbiju da stavi taj zakon „ad acta“ ne mogu nešto reći pošto je pitanje koji bi to točno model bio ostalo nepostavljeno.

Vratio bih se malo na pojam univerzalne jurisdikcije, to doista nije samo slučaj sa Srbijom i doista ga imaja neke članice EU, imala ga je recimo i Belgija do 2003. kada je bio napokon ukinut, Možda mnogi nisu znali za taj zakon, recimo zanimljivo je bilo što su po tom zakonu bili pokrenuti procesi protiv Georgea Busha starijeg i Ariela Sharona za koje naravno nikome nije palo na pamet da ih doista i izruči. Bilo bi zanimljivo i vidjeti da li bi i sama Belgija išla tako daleko da inzistira na uhićenju ukoliko bi gore navedeni stupili na njeno tlo.

Države mogu unijeti svašta u svoj legislativni okvir, ali važno je kako će ostali postupati prema takvim idejama. Ukoliko bi Srbija ušla u EU, a sama Unija ne bi imala prigovora na takav zakon to će biti katastrofa hrvatske diplomacije i trebati će mnogi odgovori. Iako EUN vrijedi za države na čijem je teritoriju počinjen zločin, ne sumnjam kako će Srbija krenuti s cirkusom slanja tih naloga po ulasku u Uniju kada god to bilo pod krinkom da su kaznena djela počinjena na teritoriju bivše SFRJ. Hrvatska ovo ne može dopustiti pa da se radi o ne znam kakvim pritiscima i ucjenama, ovo bi bila nakarada pravde i novo srpsko divljanje u svrhu kupnje bolje prošlosti.

Hrvatska je imala u ovim pregovorima jedan jasan cilj – jasan stav Europske unije kako taj zakon i sve one slične koji bi mogli doći poslije neće uzimati u obzir i potpise svih ostalih članica kao garanciju, Srbija može donositi tada zakone kakve želi ako nitko neće postupati prema njima. Nažalost ovo nitko od ovih naših ministara ne razumije ili ne želi razumjeti.

Goran Koprivnjak/Novi Pogledi

Facebook Comments

About The Author

Vezani članci

1 Komentar

  1. Iva

    Vidi se da su u hrvatskoj diplomaciji i čelnicii DILETANTI. Bolje sve zatvorit veleposlanstva i poslat kući, jeftinije i bolji bi bio učinak.

    Reply

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *