Select your Top Menu from wp menus

Božo Petrov o krizi vlasti, novim izborima i preslagivanjiima saborske većine

Božo Petrov o krizi vlasti, novim izborima i preslagivanjiima saborske većine

Intervju Bože Petrova ukazuje na činjenicu da je u Hrvatskoj izvršna vlast u potpunosti blokirana te da je jedino izgledno riješenje nastale krize – novi izbori

Potpredsjednik Vlade RH i čelni čovjek Mosta Božo Petrov u intervju za Jutarnji list otkrio kako će njegovi zastupnici u Saboru glasati za opoziv Tomislava Karamarka. U nastavku razgovora Petrov otkriva kakve scenarije očekuje u bliskoj budućnosti, koji su glavni problemi u odnosima Mosta i HDZ-a, što misli o rezultatima anketa po kojima se glasači Mosta okreću Živom zidu, ali i tome je li za zabranu pobačaja. Do sada Vladu RH potresa jedna od najvećih kriza od njenog izglasavanja u Saboru te su vrlo izgledni novi izbori. Sabor treba provesti izglasavanje nepovjerenja Tomislavu Karamarku do 18 lipnja,ali vjerojatno će ishod biti poznat i ranije u kojem smjeru će ići ova politička kriza vlasti. Izostaju reforme, izostaje jasna vizija izgradnje budućnosti Hrvatske, Nesposobnost za donošenje odluka i izglasavanje zakona u Saboru sve više nagrizaju Hrvatsku, a pomisao kakva alternativa ovoj vlasti čeka Hrvatsku još više unosi neizvjesnost i zabrinutost hrvatskih građana.

Koji je glavni uzrok problema u odnosima HDZ-a i Mosta i kako to riješiti? Vas često optužuju da ste kočničari…

– Ja nikad nisam htio ništa loše govoriti o partneru u Vladi, pa ni neslužbeno. Kada imam nešto reći, kažem toj osobi direktno, a nakon toga i javno. Nažalost, ova priča o nama kao kočničarima provlači se jer je nekome bilo važno da Most padne. Dok smo mi štitili Vladu i osiguravali joj stabilnost, puštale su se informacije poput ove da Most nešto koči. Od trenutka kada se krenulo u proces biranja ministara do danas, Most je stavio veto na šest osoba od 150. Za svakoga smo imali argument. Ne mislim da bi bilo dobro drugoj strani potezati to pitanje jer bismo mi mogli javno reći što smo napravili i zbog čega. Imali smo jako dobre razloge za tih šest osoba. A prije mjesec i pol ostalo je gotovo 40 upražnjenih mjesta pomoćnika i zamjenika, od čega su samo dva bila iz kvote Mosta, a ostali iz Domoljubne koalicije. Čak smo iz poštovanja i šutjeli u određenim trenucima sa svrhom da Vlada izađe što je manje moguće okrznuta. A zapravo su pravi prijepori u nedostatku volje da se određene stvari promijene. Nije mi jasno da trebamo četiri puta pregovarati o nekim promjenama zakona, a već smo se i prvi put dogovorili, poput financiranja stranaka, smanjenja sredstava uredu bivšeg predsjednika Mesića, racionalizacije troškova. I to je problem. Ne vidim problem u suradnji ni s HDZ-om, niti sa SDP-om. Manje me zanima tko je taj koji sastavlja Vladu i tko će se privremeno udomiti u te fotelje, a puno mi je važnije što je s programom oko kojeg smo se dogovorili i s kojim smo krenuli. A u trenutku kada se koči taj naš jedini interes, a taj interes je javno dobro i promjena nabolje, onda ja s tim imam problem.

Kako poboljšati te odnose ako se stalno sukobljavate, ako svi vidimo da je Vlada klimava? Mislite li vi da će se sve riješiti odlaskom Karamarka?

– Ne mislim. Trebamo samo sjesti i korektno se dogovoriti. Ako smo se dogovorili, treba samo vidjeti imamo li namjeru sve i provesti. Jesmo li se dogovorili za resore? Zbog čega onda imate potrebu miješati se u naše resore? Ako se te dvije stvari riješe, ne vidim ni razlog da se u medije plasiraju napadi na nas. Ali kada netko napada Vlahu Orepića zbog načina vođenja MUP-a koji ne želi da mu netko drugi suflira na onakav način preko medija, onda ja moram stati u njegovu obranu. Ali, ja nisam prvi potencirao te sukobe.

Je li vas HDZ pokušavao razbiti onim pričama o preslagivanju otkad ste s njima u suradnji? Znamo da ste zbog toga prekinuli pregovore sa SDP-om. Do kada ste onda spremni to tolerirati jer vidimo da je Karamarko pregovarao s HNS-om o suradnji?

– Prepuštam njima koja je njihova potreba bila da razgovaraju s HNS-om. Da sam se na bilo koji način bojao takvog ishoda, reagirao bih puno prije. Za mene je to bila nemoguća misija. Nemoguće je presložiti Vladu bilo s Bandićem, bilo s HNS-om. Mogu samo izaći na izbore ako im ne odgovara suradnja s nama. Ali zašto im ne odgovara? Što smo mi to promijenili od početka kada smo ušli u pregovore s njima? Jesmo li promijenili izbor ministarstava? Nismo. Štoviše, u našim ministarstvima 20 posto pomoćnika je iz njihove kvote. Mi, s druge strane, u njihovim ministarstvima nemamo niti jednog. Dali smo im i to. Jesmo li tražili sva poduzeća po vertikali? Nismo. Jesmo li tražili bilo kakav zakon oko kojeg se nismo ranije dogovorili? Nismo. Jesmo li ikada rekli nešto ružno ili ih napali? Nismo. Onda neka jasno kažu koji je razlog nezadovoljstva. Ako postoji potreba, volio bih i javno sjesti pred kamere i razgovarati o tome. Samo ne znam zbog čega u nekim njihovim krugovima postoji nezadovoljstvo. Mi se samo držimo početnog dogovora. Ako smo dobili dio izvršne vlasti na što su oni možda prije početnog dogovora računali, zbog toga se ne bi smjeli ljutiti na Most jer smo se tako dogovorili. Ne mislim da Vlada ne može dobro funkcionirati, ali se samo trebamo držati dogovora.

Ako se ne bude ispunjavao taj program, idete na nove izbore?

– Naravno.

Nema preslagivanja?

– Ne vjerujem da je moguće ikakvo realno preslagivanje.

Bi li bila moguća suradnja s SDP-om da je u stranci pobijedio Komadina?

– Teško. Oni prvo trebaju promijeniti sklop ponašanja. Jedan čovjek ne čini stranku, ali vidimo u Saboru kako se, kad im to odgovara, poslože vrlo brzo, i aktivno i pasivno. Ne mogu zamisliti da bi se u SDP-u samo s Komadinom nešto promijenilo bez većih promjena u stranci. Pa uostalom, Milanovića su birali članovi stranke.

Ali, ako bi se išlo na nove izbore, vi sigurno ne biste osvojili 76 mandata. Opet biste morali s nekim surađivati. S kime, ako ne želite s SDP-om, a s HDZ-om biste raskinuli suradnju?

– Ne bih volio da se zbog stabilnosti države dogode novi izbori, ali ako se dogode i ako mi opet budemo neki faktor odlučivanja, ovisit će o tome tko će sjediti u toj potencijalnoj Vladi. Pitanje je i s kojim će kandidatima na izbore izlaziti dvije najveće stranke. Ne moraju to biti oni koji sada dominantno predstavljaju te stranke, pa ni ja u ime Mosta. Svi smo mi zamjenjivi, jedino je bitna ideja podizanja političke kulture u Hrvatskoj.

Pa o čemu bi onda ovisila suradnja?

– Samo i isključivo o programu koji smo već ispregovarali s obje strane i o tome tko bi od ove dvije stranke na novim izborima promovirao više novih, prošlošću neopterećenih kandidata.

Hoćete li pristati na ove ultimativne zahtjeve HDZ-a da oni imaju svog ravnatelja policije i šefa PNUSKOK-a?

– U normalnoj suradnji nema ultimatuma. To znači da mi možemo razgovarati o svemu, ali kad je riječ o MUP-u, odgovornost je prvo na ministru, pa onda njemu nadređenom, odnosno predsjedniku Vlade. Sve ostalo se može provesti kroz razgovor. Ako postoje dobri prijedlozi sa strane HDZ-a, bilo kojeg saborskog zastupnika iz bilo koje stranke, iz stručne javnosti, zašto ne? Mi nismo ni kod imenovanja gledali na stranačku iskaznicu. Mi se ne vodimo time tko je čiji član. Nego je li netko dobar u svojoj struci ili nije.

Prema najnovijim anketama, Mostu pada rejting, a vaši se birači okreću Živom zidu. Što je uzrok tome i biste li mogli zamisliti suradnju s Viliborom Sinčićem?

– Nekoliko je faktora koji su utjecali na to. Prvo, preuzeli smo odgovornost za vođenje države i ljudi očekuju čuda, a mi se trebamo boriti sa sistemom koji traje 20 godina i gdje je svaka promjena uzrok nestabilnosti, što se najbolje vidjelo kada smo predložili zakon o ukidanju beneficija saborskim zastupnicima, što je na kraju ispalo neprihvatljivo i HDZ-i i SDP-u. Na to se automatski veže politička nestabilnost, ne na razini Vlade jer u koordinaciji funckioniramo odlično, ali je problem u odnosima među strankama. Naravno da ni oporba ne miruje. A ljudima je najvažnija sigurnost. Ako doživljavaju da je Vlada nestabilna, onda su i oni nesigurni.

Ali zašto se to toliko odražava na vaš rejting, a ne baš na rejting HDZ-a?

– HDZ i SDP uvijek imaju svoje biračko tijelo koje se temelji na 20 godina političke aktivnosti i sudjelovanja u vlasti, koji uz to njeguju pristup učlanjenju u stranku (smijeh). Naše je potpuno drugačije i novo. Rejting se počeo vraćati jer građani nisu slijepi. Svakim danom oni uviđaju da nismo odstupili od svojih načela. Možda ih je u početku pogodio ulazak u izvršnu vlast s nekom od dviju velikih stranaka, ali realno, koliko bismo toga mogli pokušati promijeniti da to nismo napravili? Možda smo naivno mislili da će promjene ići barem malo lakše, ali i mi brzo učimo.

Sinčić?

– Bojim se da nakon anarhije uvijek ide diktatura. A Živi zid je pomalo anarhističan. Ne vidim konstantu ni u njihovoj stranačkoj infrastrukturi, niti vidimo neke ozbiljnije prijedloge, potpuno razrađene s kvalitetnom analizom postojećeg stanja i procjene posljedica moguće provedenih prijedloga. Volio bih da se konačno i izjasne iskreno gdje tko živi, tko je vozio koji auto, tko je plaćao ili nije plaćao određene stvari u kampanji, kako su se skupljali potpisi… Ima tu neobičnih stvari. Kada smo s njima razgovarali, Sinčićeva prijateljica partnerica rekla mi je da oni već imaju 600.000 glasova i da su oni ti koji diktiraju tempo. U trenutku kada smo pregovarali, zato što njima nešto nije odgovaralo, jedan od njih je ustao usred razgovora i poručio kako mu je bolje ‘toćati’ noge u Jadranu, nego s nama razgovarati. Kako ih onda doživjeti kao ozbiljne? Kako s njima razgovarati o budućnosti države?

Mi smo slični po tome što smo nastajali iz određenog otpora dvjema velikim strankama, ali tu sličnost prestaje i stvari idu u potpuno suprotnom smjeru. Naši članovi su lokalni pobjednici koji znaju da iz početnog otpora slijedi preuzimanje odgovornosti za vođenje izvršne vlasti, od lokalne do nacionalne. U Živom zidu nemaju ni iskustvo, niti svijest o tome što je to osjećaj preuzimanja izvršne odgovornosti. Sami su rekli da ne bi preuzeli odgovornost ni kada bi dobili 40 zastupnika. Mi previše volimo svoju zemlju da bismo se igrali političkog inata na tako destruktivnoj razini. Već i to što ne dopuštamo staru političku praksu dio kreatora javnog mnijenja zlonamjerno nam predbacuje kao opstrukciju sustava i lijepi krivnju za 20 godina propadanja države.

Istraživanja kažu da 63 posto građana želi nove izbore. Jeste li vi spremni na njih i bojite li se?

– Nikada se nismo bojali izbora jer nama nije stalo do političkog kruha i fotelja. Svatko od nas ima svoju profesiju u koju se može vratiti. Kada su naši saborski zastupnici i ministri iznosili mišljenje vezano uz Tomislava Karamarka, nitko od njih nije rekao niti jednu riječ koja bi mogla značiti da nam se ne ide na izbore. Kad je o nama riječ, novi izbori nam ne znače ništa. I ovim stavom oko gosp. Karamarka pokazujemo konstantu od početka i nadam se da će građani prepoznati da smo ostali svoji.

Kako ste dosad komunicirali s Karamarkom i koliki je njegov, a koliki vaš utjecaj u Vladi?

– Svaki član Vlade ima svoj utjecaj jer je član Vlade. Nisam se zamarao time koliko tko ima utjecaja. Svatko ima ingerencije nad onim što obavlja u Vladi. Sve dok nije krenula priča s MOL-om, imali smo redovitu komunikaciju. Sada nije na razini na kojoj je bila, ali razgovaramo.

Koga premijer više sluša, vas ili Karamarka? Dojam je da se vi s njim puno bolje razumijete.

– Premijer sluša sebe. Odnosno argumente. Ja se ne natječem u tome tko koga više sluša. Jednako komuniciram s njim, s gospodinom Karamarkom, s ministrima… Samo je pitanje tko tu komunikaciju otvorenije prihvaća i tko je prihvaća na bazi argumenata.

Nakon što Tomislav Karamarko ode iz Vlade, što će se dogoditi ako HDZ bude uvjetovao nastavak suradnje time da Tihomir Orešković više ne bude premijer?

– Mi smo dali povjerenje gospodinu Oreškoviću i to je jedini način na koji Vlada može funkcionirati. Ne bi bilo pravedno prema tom čovjeku preko njegovih leđa praviti neke konstrukcije za budućnost.

Ako dođe do novih izbora i u slučaju da poslije budete pregovarali s SDP-om, hoće li vaš uvjet biti da Orešković, a ne Milanović bude premijer?

– Ne mogu znati hoće li doći do izbora, ne znam što se može događati tijekom tih mogućih izbora, niti hoće li gospodin Orešković nakon ovog iskustva htjeti više biti premijer.

Jeste li s njime razgovarali o mogućnosti da se priključi Mostu?

– Nismo nikada razgovarali o političkim platformama.

Kada će Most postati prava stranka?

– Most je i sada formalno stranka sa svim svojim tijelima, ali će se raditi nova struktura i to će se dogoditi uskoro. Uredit će se i način odabira rukovodstva, ali sigurno nećemo biti klasično posložena stranka. Među ostalim, neće se trebati masovno učlanjivati na nekoj središnjoj razini, bit će horizontalno posložena, neće biti klasičnih podružnica.

Zašto se nitko od najistaknutijih ljudi iz Mosta nije učlanio u stranku?

– Bitno je da se svi ponašamo kao tim, skupina koja ima zajednički smjer i cilj. Oblik pripadnosti platformi Mosta i formalnom mjestu u stranci Most definirat ćemo na drugačiji način od uobičajenog, pa nitko od zastupnika i članova Nacionalnog vijeća nije nekakvom formalnom iskaznicom ni tražio prejudiciranje modela koji razvijamo.

Jeste li pročitali izvješće o radu DORH-a i kako to da ste stali u obranu glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana?

– Kada mi netko da bolji argument od onoga što piše u izvješću, onda ću poslušati te argumente. Dosad nisam čuo jače argumente od onoga što piše u izvješću.

Biste li osobno išli u Hod za život koji je nedavno održan u Zagrebu? I jeste li vi pro choice ili pro life?

– Nezgodno je kada to pitate mene a da se ne očekuje da će se to mišljenje preliti na stav o Mostu. Meni bi bilo lakše da kao osoba koje je samo član Mosta progovoram o osobnom stavu. Osobni stav je da podupirem pro life stranu. S druge strane, formalne zabrane i restrikcije nisu donijele ništa dobro. Zabrane neće spriječiti one žene koje to već odluče napraviti. Važnije su i normalnije edukacije i prevencije od toga da uvedete restrikcije. Pa nećemo se valjda vraćati u srednji vijek, kao psihijatar najbolje znam kakve užasne posljedice na ženino zdravlje ostavlja abortus i ako me pitate bih li kao liječnik to napravio, ne bih. To je moja osobna stvar i u redu je da liječnici imaju priziv savjesti. Trebamo poštovati integritet i pravo svake osobe.

Rekli ste kako bi se, da ste išli na Hod za život, to povezalo sa stavom Mosta. Kako onda gledate na sudjelovanje supruge premijera Oreškovića na tom skupu?

– Ovisi o tome kako je ona to doživjela. Ipak je drugačije kada je riječ o sudjelovanju bračnog partnera u tome od toga da je premijer osobno bio tamo. Ona je time izrazila samo svoje osobno stajalište.

Kako podnosite odvojeni život od obitelji. Znamo da svaki vikend putujete u Metković. Zašto se niste preselili u Zagreb sa suprugom i djecom?

– Još uvijek nismo odlučili o tome. Ona ima svoj posao i ne bi bilo korektno da ode dok vodi jedan razred učenika. Pitanje je i što je bolje za našu djecu. Preseljenje koje sigurno nosi određenu traumu, posebno s obzirom na to da su djeca još mala (jedan sin treba sada krenuti u školu, drugi je tek upisao prvi razred, a treći će u vrtić). Druga stvar je i pitanje koliko bi mene uopće viđali zbog posla koji obavljam, na koji bi nam se način ovdje odvijao život, a i koliku bi potporu imali ovdje, a koliku imaju sada u Metkoviću. Zato još nismo donijeli tu odluku.

M.G. Novi Pogledi/Goran Penić/Jutarnji list, foto ilustracija NP

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *