Select your Top Menu from wp menus

Video: Danas bi Jean Michel Nicolier slavio 50-i rođendan.

Video: Danas bi Jean Michel Nicolier slavio 50-i rođendan.

Da je živ, danas bi Jean Michel Nicolier slavio 50-ti rođendan i moguće je da nitko od nas nikad ne bi čuo za njega. Svojim herojskim činom i svojom žrtvom je sve nas povezao u otkrivanju detalja njegovog kratkog života. Svi mi koji ga štujemo imamo barem jednu zajedničku stvar, gdje god vidimo nešto o njemu naklonit ćemo se njegovoj žrtvi i svi ga na neki način kao i njegova obitelj tražimo. Hvala ti Jean Michel. Sve koji nisu molimo da pročitaju članak koji smo objavili prilikom premjere filma “Sve je bio dobar san” i da upoznaju jednu divnu ženu koja svoje dijete traži opipavajući sve na što naiđe, hodajući uz hrvatske “Dunave”. Hvala Lyliane što nas sve povezujete.

Lyliane Fournier, majka vukovarskog Francuza Jean Michele Nicoliera je izuzetna žena, žena koja svojim teškim korakom u kojem se osjeća bol korača kroz ovu našu zemlju i svojim suznim očima promatra, a drhtavim prstima dodiruje stvari. I gledatelji filma će primjetiti možda kako sve što je ispred nje ona dodiruje, kako jagodicama prstiju pokušava opipati i doživjeti stvari oko sebe, kako propitkuje svaki predmet kao nešto vrijedno, nešto za što je njen sin dao život. Njene riječi su teške, ali vrlo precizne, njene suze su tužne, ali vrlo ponosne i onaj trenutak kad ona kroz suze poručuje sinu kako se ponosi njime je pun odlučnosti, spoznaje, neke čudnovate mirnoće, nekog čudnovatog ponosa, nekog smisla koji ipak na kraju postoji. Mada smrt njenog sina nema smisla i kao što njen drugi sin Paul kaže: „nemoguće je oprostiti ljudima koji su napravili takvo zvjerstvo, izvukli ranjenog Jean Michella, tukli ga i mučili i na kraju pucali u njega i u stotine drugih – kako to oprostiti kad to ne možeš shvatiti?“

I ta žena tražeći svog sina hodajući teškim korakom kroz Hrvatsku pronalazi na tisuće onih kojima ne treba ništa objašnjavati i koji sve u jednom pogledu znaju. I to joj na jedan način daje utjehu i snažno govori da nije bilo uzalud i da itekako ima na šta biti ponosna. Svi pokušaji da se tragedija njenog sina zaboravi su uzaludni jer se istina probila do ljudi, svi koji su jednom vidjeli isječak na youtube-u iz poznate snimke ulaska četnika u vukovarsku bolnicu, sve im je bilo jasno. Na toj snimci nasmješeni Francuz prvi put sreće svoje krvnike izbliza i govori kako ostaje uz svoje suborce „i u dobru i u zlu“. Na žalost, bilo je u zlu. Gledajući tu snimku i upravo tu sliku Lylian je rekla: „Izgubio je dječački pogled, postao je odrasli čovjek – POČEO JE PISATI VELIKIM SLOVIMA!“

 

Petar Mandarić /Novi Pogledi

Facebook Comments

About The Author

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *