Select your Top Menu from wp menus

Izbor predsjednice RH donio u Europu novi val promjena

Izbor predsjednice RH donio u Europu novi val promjena
Foto od:http://predsjednica.hr/galerija/10/#48

Izbor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović dramatično mijenja “krvnu sliku” cijele Europe. Predsjednica je otvoreno poručila njemačkoj kancelarki što misli o njenoj migrantskoj politici. Poruku je poslala i Moskvi pokrenuvši inicijativu “Baltik-Jadran-Crno more” koja je energetski ali i politički projekt. Predsjednica jako dobro zna tko su prijatelji Europe i Hrvatske. Zna da je strateški nužno osigurati diversifikaciju dobave energenata i da združenim djelovanjem zemlje inicijative postaju samo jače.

Ruske tvrtke su tako preuzele srbijansku inačicu INA-e, Naftnu industriju Srbije (NIS), a u BiH rafineriju u Bosanskom Brodu. No prava zlatna koka ipak je naša naftna kompanija, koju je trebalo preuzeti od MOL-a i potom uvesti gotovo potpuni monopol u energetskom području. Takav cilj ruske vanjske politike brzo su uvidjeli Amerikanci, te su uslijedile diplomatske posjete Zagrebu i Budimpešti kako bi se “neprijateljsko” preuzimanje zaustavilo.

Ne radi se tu samo o INA-i. Rusija nikada nije potpuno odbacila projekt “Družba Adria”, koji je podupirao bivši predsjednik Stjepan Mesić, potencijalnu ekološka bomba za naš predivni Jadran, daleko veća od njegovog bušenja koje je pokušala uvesti prethodna Vlada.

Zbog svog strateškog položaja Rusija ne odustaje od Hrvatske ni danas kada je članica NATO-a i EU. Moskva pažljivo čeka svoj trenutak velikog povratka ne samo ovdje, i u naše susjedstvo, nego i u cijelu srednju i Istočnu Europu.

Na rusku žalost, ne samo da smo svjesni kako “ulazak ruskog kapitala” primjerice u srbijanski NIS nije toj tvrtki donio ništa dobroga, nego i doslovno osjećamo smrad iz rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Rusija vjerojatno prirodno pokušava monopolizirati dobavu energenata za veći dio njoj zanimljive Europe. Onaj dio kojim želi strateški ovladati. Gospodarski pokoriti. Štoviše, u Moskvi se uporno čude kako bratske slavenske zemlje ne razumiju da njima treba vladati veliki brat iz Moskve. Ne razumiju zašto Ukrajinci, Česi, Poljaci, Slovaci ne samo da ne trče u zagrljaj, nego sa zabrinutošću promatraju istočnog susjeda.

Izuzetak su bili Srbija i Crna Gora. Međutim, Crna Gora se također otrgnula iz tog nesretnog zagrljaja i krenula prema Zapadu. Srbija s druge strane pokušava igrati “Titov ruski rulet” nesvrstanog igrača, koji opaljuje samo ćorke iz pištolja.

U Hrvatskoj je pokrenuta hajka na MOL, trebalo je istjerati postojećeg strateškog partnera kako bi se dovelo novog, ruskog. Oni su u Hrvatskoj imali svoje igrače u vladajućim strukturama bivše Vlade jer se ta priča pokušavala prodati građanima. Ipak američka rana reakcija, a potom promjena predsjednika i Vlade poremetila je tu ideju.

Nude nam Potemkinova sela

Ruski veleposlanik u Zagrebu često daje intervjue. Prodaje našoj javnosti Potemkinova sela suradnje, poput zadnjeg, 300 tisuća ruskih turista koje smo mi navodno odbili. Turisti, Rusi, Amerikanci ili Japanci su dobrodošli i uobičajeno je da svojom voljom dolaze u neku zemlju, a ne naputkom ili ukazom. Naravno, i tako što je moguće ali pitanje je i trebaju li nam takvi ili ćemo radije ugostiti one koji u našu zemlju dolaze jer vole naše more, naše ljude i kulturu.

Rusija nam pokušava nuditi i regionalni remontni centar za helikoptere. Isti projekt koji nudi i Češkoj ali i Srbiji. No realizacije nigdje. Očito je cijena prevelika za sve osim Srbije kojoj je ponuda zapravo uvjetna. Finalno će ju dobiti tek kada svi drugi odbiju. To je taj “bratski odnos” koji se često ponavlja u Beogradu, a zapravo znači da je Srbija zanimljiva samo kao moneta za potkusurivanje, jednako kao i Republika Srpska u BiH i njen lider Dodik. Što više, samo dok se ne ulovi bolja, poput Hrvatske, Češke ili Mađarske.

Migrantski val Vladimira Putina

Gledate li brojne izvještaje i razgovore s izbjeglicama iz Sirije nećete vidjeti kako ti jadni i napaćeni ljudi daju potporu Bašaru al-Asadu i njegovom savezniku Vladimiru Putinu. Upravo suprotno, ta “vrlo učinkovita” ruska bombardiranja i djelovanje ruskog saveznika samo je povećalo broj izbjeglica. Njih se učinkovito slalo u Europu, a potom se u etere puštalo kako je za sve to kriv NATO i SAD, koji nisu dio sukoba u toj zemlji i za razliku od Rusije tamo nemaju baze. Riječi hvale za Asada ima uvijek naš bivši predsjednik Mesić koji je zagovarao i “Družbu Adriu”, tankersku prijetnju bistrom Jadranu.

I onda je došla Kolinda Grabar-Kitarović

Izbor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović dramatično mijenja “krvnu sliku” cijele Europe. Predsjednica je otvoreno poručila njemačkoj kancelarki što misli o njenoj migrantskoj politici. Poruku je poslala i Moskvi pokrenuvši inicijativu “Baltik-Jadran-Crno more” koja je energetski ali i politički projekt. Predsjednica jako dobro zna tko su prijatelji Europe i Hrvatske. Zna da je strateški nužno osigurati diversifikaciju dobave energenata i da združenim djelovanjem zemlje inicijative postaju samo jače.

Za razliku od prethodnika koji su to također znali, ali po tom pitanju nisu djelovali, predsjednica, a sada i Vlada otvoreno šalju poruke suradnje, što se i vidi.

Upravo je migrantska kriza stabilizirana tek kada je Hrvatska dobila novu Vladu, spremnu na suradnju s državama regije. Bivši premijer Milanović u jednom je bio u pravu, Hrvatska jeste više država i jača država od brojnih drugih europskih na ovoj migrantskoj ruti ali to nije htio pokazati. Val suradnje je moguće samo preko Zagreba, a za to je trebala svježa krv na Markovom trgu.

Novi ministar obrane jasno poručuje u intervjuima kako nam je SAD glavni saveznik u području sigurnosti te ključni partner naših Oružanih snaga. Nakon preko 500 milijuna američke vojne pomoći to ne smije biti upitno ali se prije izbjegavalo izreći. Kao da je negdje među foteljama u Vladi “tinjala nada” suradnje s Moskvom, čekajući “bratsku ljubav i zagrljaj” iz kojeg svi drugi bježe.

Ruski turisti i kapital su dobrodošli. Brojni Rusi naselili su se i u Hrvatsku kao i diljem Europe. Uglavnom odlazeći iz Rusije zbog bojazni za svoju budućnost. Odnos današnje ruske politike prema svom susjedstvu pomaže u razumijevanju kako ništa bolje nije niti samim Rusima. Na djelu je praktično ukidanje demokracije, slobodnih medija i učvršćivanje kulta ličnosti jedinog vladara.

To nije nešto što možemo pozdraviti ali posve jasno niti se u to miješati. Jedino što trebamo je pokazati da sami nismo lak plijen i udružiti se s drugima, kako bismo bili jači i uspješniji. Upravo to čini Hrvatska. Bivši premijer otvoreno je govorio kako on ne želi biti lider. Predsjednica i nova Vlada pokretanjem inicijative ali i odnosom prema drugim zemljama pokazuju suprotno. Lideri se stvaraju djelima, a ne riječima.

Piše: Denis AvdagićDirektno.hr

Facebook Comments

Vezani članci

Izbor predsjednice RH donio u Europu novi val promjena

Objavljeno u: Izbor predsjednice RH donio u Europu novi val promjena
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.