Select your Top Menu from wp menus

Ivo Banac: Na Brijunima borba za prijestolje, a u Kremlju ojačavanje jakog prijestolja

Ivo Banac: Na Brijunima borba za prijestolje, a u Kremlju ojačavanje jakog prijestolja

Putin mora provesti čistku i postati novi Staljin, jer će na taj način ojačati režim i učiniti ga “redovnijim”. Novi ljudi bit će umjereniji, očekivanja će im biti manja, preuzet će ulogu nomenklature iz Staljinova vremena, usmjeriti se preživljavanju.

Kulturni aktivist poput Rade Šerbedžije koji će na upit “Putin ili Obama?” bez razmišljanja (naravno bez razmišljanja!) odgovoriti: “Putin”

U najavi TV postave Shakespeareova Richarda III za kazalište Almeida u Londonu (repriza je prošlog tjedna prikazana na Brijunima) Ralph Fiennes, koji tumači glavnu ulogu, poistovjetio je Richardovo prijetvorno odbacivanje kraljevskih ambicija pri početku predstave s ustezanjem torijevskih političara da se prihvate vlasti nakon Brexita (The Guardian, 19. srpnja). O, sretne li zemlje, ye olde merrie England, koja u referendumu vidi krizu prijestolja! Jan Kott je 1960. iz perspektive poststaljinističke Poljske doživio mnogo strašnijeg Richarda, onako kako ga je igrao deminutivni Jacek Woszczerowicz: “Ovaj deformirani kepec počinje s budalastim ponašanjem. To je prvotno otkrivenje – i šok. Manji je od svih drugih likova: on mora podignuti pogled da ih vidi licem u lice. Vesele je naravi. On to zna; on sve zna.”

U međuvremenu, didaskalije vele da je tron sladostne Rusije još krući od kraja srpnja. – Ivo Banac u svojoj kolumni za Jutarnji list.  Veseli Putin još nije zabranio parlamentarne izbore. Nova Državna duma bira se 18. rujna, a loše gospodarsko stanje, određeno padom energetskih i robnih cijena, te loši životni uvjeti ne idu u prilog Jedinstevne Rusije, stranke Putina i njegova premijera Medvjedeva. Ukrajinci su prodor s istoka lokalizirali na Donbas, gdje su tzv. ustanici u međuvremenu degenerirali u razbojničku “atamanščinu”, jednako opasnu domaćem stanovništvu kao i ruskim sponzorima preko granice. Zato je Putin početkom kolovoza iscenirao “krimski incident”, tobožnji ukrajinski bombaški napad na turističke centre okupiranog Krima, u kojemu je navodno sudjelovalo dvanaest sabotera, od kojih je sedam ubijeno. Ova se provokacija nadovezuje na ukrajinske gubitke u srpnju, najsmrtonosnijem mjesecu za ovogodišnju ukrajinsku obranu, tijekom kojeg je palo 27 Ukrajinaca. Potom je Moskva najavila da raspoređuje novi S-400 obrambeni raketni sustav na “ugroženi” Krim. Putin očito želi da se rujanski izbori održe u ozračju vanjskopolitičkih strahova, jer, kao što kaže jedan ruski oporbeni povjesničar, “potrebno je da se boji Voronjež, a ne Ukrajina” (www. kasparov.ru, 11. kolovoza). To je također razlog za nove prijetnje Ukrajini, premda ne treba nužno očekivati i novi ruski vojni napad. Putin ne može žonglirati tri svjetska žarišta (Sirija i razaranje Halepa, pritisci na Baltik i Balkan, Ukrajina) u isto vrijeme. Štoviše, kod kuće je kucnuo trenutak da se riješi ravnopravnih saveznika iz svojih redova i zamijeni ih običnim slugama. Ako ništa drugo, dramatski zaplet je potreban za uspješnu predstavu.

U Rusiji i ruskoj emigraciji ima onih koji, poput Andreja Fursova, misle da u fazi iscrpljenosti sustava Rusiju čeka 1917. ili 1937. godina, dakle izbor između revolucije odozdo kao 1917., što je tipično za razdoblja kad vladari ne uočavaju potrebu korjenitih promjena, ili revolucije odozgo, što se događa kad vladari vide potrebu promjena – Staljinova odluka 1937. da stvori rotaciju kadrova putem likvidacije lenjinske stare garde i usponom novih poslušnika.

Ipak, većina komentatora, pa i sam Fursov, veliku čistku (nadaju se ipak beskrvnu) vide kao manje zlo (Komsomoljskaja pravda, 14. kolovoza). Oxfordski povjesničar Vladimir Pastuhov smatra da je na djelu preobrazba od postkomunističke vlasti bojara – Putinovih osobnih prijatelja i članova neformalnog Politbiroa – u Putinovu osobnu vlast zasnovanu na nomenklaturnom plemstvu, uslužnu klasu XXI. stoljeća (www.bbc.com/russian/blog-pastoukhov-37068980).

Promjena najbližih suradnika u Kremlju

Putin je još prošle godine najurio Vladimira Jakunina, šefa ruskih željeznica, no u srpnju je počela svježa runda otkaza. Otpušten je Putinov stari peterburški saveznik Andrej Beljaninov, zbog korupcije u carinskoj službi. Zatim su 28. srpnja smijenjena čak tri pokrajinska guvernera. Na čelo Kaljiningradske oblasti došao je Jevgenij Ziničev, kagebeovac i Putinov bivši tjelohranitelj, na čelo Kirovske oblasti Igor Vasiljev, također bivši kagebeovac, koji je svojevremeno radio pod Putinom, a od 2014. vodio Rosreestr, saveznu službu za državnu registraciju, katastar i kartografiju, a na čelo Jaroslavlovske oblasti Dmitrij Mironov, (treba li spominjati?) bivši kagebeovac i specijalac, odnedavno zadužen za borbu protiv korupcije. No, pravi zgoditak 12. kolovoza bio je otkaz Sergeju Ivanovu, Putinovu starom prijatelju iz lenjingradskog KGB-a, bivšem ministru obrane RF i šefu Putinova kabineta. Doduše, Ivanov je imenovan Putinovim glasnogovornikom za prirodnozaštitne djelatnosti, ekologiju i transport, ali za čovjeka koji se smatrao Putinovim nasljednikom ovo je imenovanje ravno preuzimanju resora PTT, što je u Staljinovo vrijeme bila zadnja postaja prije metka u potiljak. Ivanova je zamijenio mlađahni Anton Vaino, njegov zamjenik, unuk šefa estonske KP iz Brežnjevljeva vremena, koji je nedavno snimljen u nezavidnom položaju s kišobranom iznad Putinove glave. Poznat je i kao izumitelj “nooskopa”, mreže prostornih skenera koji čitaju “sudogađanja vremena i prostora, od najnovijih bankovnih kartica do pametne prašine” (The New Yorker, 15. kolovoza). Novi staljinizam ne može bez novog Lisenka.

Vladimir Pastuhov vjeruje da Putin mora provesti čistku i postati novi Staljin, jer će na taj način ojačati režim i učiniti ga “redovnijim”. Novi ljudi bit će umjereniji, očekivanja će im biti manja, preuzet će ulogu nomenklature iz Staljinova vremena, usmjeriti se preživljavanju. Umjesto starih boljševika na dnevnom redu su novi Bulganjini i Maljenkovi. Među njima će se naći i po koji Hruščov, ali zime su duge, a do proljeća treba čekati. Jedini element koji nedostaje je sveobuhvatna ideologija režima. Putin će morati smisliti nešto uvjerljivije od starog ruskog euroazijstva, kojim danas draži Irance i Erdoğana. U međuvremenu, dok mu Iran prepušta hamadanski aerodrom kako bi bombardirao Halep, Putin može biti zadovoljan. Na Balkanu je upravo instalirana nova srbijanska vlada u kojoj su resori vanjskih poslova, energetike i kulture čvrsto u proruskim rukama. Nedostaje još neki zapadni ministar vanjskih poslova poput Borisa Johnsona, koji će zagovarati normalizaciju odnosa s Rusijom (The Telegraph, 12. kolovoza). I još neki kulturni aktivist poput Rade Šerbedžije koji će na upit “Putin ili Obama?” bez razmišljanja (naravno bez razmišljanja!) odgovoriti: “Putin”

M.Glavinić/Novi Pogledi, izvor: Ivo Banac/Jutarnji list, foto: Ilustracijan NP

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *