Select your Top Menu from wp menus

Brexit i izlazak Velike Britanije iz EU znače stvaranje anacionalnih federativnih Sjedinjenih Europskih Država

Brexit i izlazak Velike Britanije iz EU znače stvaranje anacionalnih federativnih Sjedinjenih Europskih Država

U Europi još uvijek prevladava osjećaj njemačkih političkih lidera CDU/CSU kako se radi o demokršćanskoj stranci i demokršćanskoj politici koju ta njemačka koalicija provodi, ali u stvarnosti to ima sve manje veze s demokršćanskim vrijednostima, posebno je to istaknuto u ograničenju utjecaja Vatikanu i Rimokatoličkoj crkvi jer je prvenstveno ta grupacija Europske pučke stranke trebala biti nositelj uklapanja kršćanskih vrijednosti u institucije Europske unije, ali to nije napravljeno kada se mijenjao ugovor iz Lisabona potpisan 13 prosinca 2007.godine jer bi stvarne demokršćanske vrijednosti bile značajna prepreka ovom modelu lijevog neoliberalizma kakav se grubo nameće kršćanskoj Europi. Velika Britanija 23. lipnja mora glasati za ostanak u Europskoj uniji jer Europska unija treba Veliku Britaniju i Velika Britanija treba Europsku uniju.

Snažna kriza koja je pogodila cijeli svijet 2007 i 2008 godine značajno su utjecali i na stanje unutar Europske unije. Unija je bila dosta podijeljena u toj krizi te su neke članice bile u iznimno teškoj gospodarskoj situaciji, najteže stanje je bilo u Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Baltičkim državama, a i Italija te Španjolska nisu bile u zavidnoj situaciji.

Nakon krize te nametanjem riješenja štednje kao modela izlaska iz krize, Njemačka je snažnom lobističkom politikom nametnula tu politiku štednje čitavoj Europskoj uniji. Značajni gospodarski proizvođači su bili u sjevernijim članicama EU gdje je prvo krenuo oporavak tržišta tako da su danas članice Višegradske grupe, baltičke i skandinavske države te Njemačka vrlo brzo krenule s oporavkom gospodarstva. Kako je njemačka kancelarka Angela Merkel uz tadašnju podršku francuskog predsjednike Nicolasa Sarkozyja prevladala, Velika Britaniji je smanjivala svoj utjecaj unutar EU te gotovo u potpunosti prepustili ustroj vanjske i unutarnje politike koju su provodile inistitucije EU uz suglasnost Njjemačke.

Njemačka se vrlo brzo oporavila, stvarala dodatna radna mjesta tako da su radnici iz Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, Grčke, Portugala i drugih država bez problema pronalazili radna mjesta na sjeverozapadu Europske unije. Vrhunac krize i pogrešne politike dovele su do najveće nestabilnosti europskog kontinenta od završetka Drugog svjetskog rata. Stvorile su se velike podjele pri čemu su se u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj i Švedskoj otvarala radna mjesta dok su se u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i drugim južnim članicama EU zatvarala radna mjesta. Ova podjela je prvenstveno nastala zbog nemogućnosti nametanja konkurentnih odluka bitnih za ispravno funkcioniranje višenacionalne zajednice kao što je Europska unija. Njemačka bez Velike Britanije nije imala nikakav korektiv potreban za ispravno donošenje odluka obzirom da su se ostale velike države kao što su Italija i Španjolska bavile svojim unutarnjim problemima i nametnutim krizama.

Europska unija mora imati zdravu konkurenciju u kojoj bi velike države kao što su Njemačka, Velika Britanija, Italija, Francuska, Poljska i Španjolska imale veće ovlasti u nametanju zajedničkih riješenja, uz naravno uvažavanje interesa i manjih država. Ovako dok je Njemačka usamljena u nametanju rješenja događali su se snažni propusti poput nekontrolirane migrantske krize, projekata Nord Stream 1 i 2 gdje bi Njemačka postala uz gospodarski razvoj i snažan tranzitni centar čime bi destabirala jugoistočnu, srednju i istočnu Europu.

Najveći problem u Europskoj uniji koji se pojavio odustajanjem Velike Britanije od aktivnije ulogu u kreiranju europske politike je velika bipolarizacija bogatog sjevera i siromašnog juga.

Pogrešan model ustroja EU: Europska unija sve slabija dok Njemačka gospodarski i politički raste

Europskoj uniji danas kao nikada prije treba Velika Britanija i  zato mogući izlazak Velike Britanije donijeti će nesagledive štetne posljedice europskom kontinentu. Više je razloga koji ukazuju na slabljenje Europske unije kao cjeline. Njemačka kao glavni kreator politike Europske unije i vodeća članica nije pokazala tu zrelost lidera jedne zajednice koja treba razmišljati ne samo o svojim građanima već i o građanima čitave te zajednice. Njemački investicijski kapital propustio je razvijati  i te države u kojima djeluje već je financijska politika tih investiranja formulirana takvim modelom da se ojačala središnjica kao u slučaju njemačkog Deutsche Telokoma koji je glavni telekomunikacijski investitor u srednjoj i jugoistočnoj Europi te koji je značajno unazadio telekomunikacijski sustav tih država. Takvim pristupom njemačke tvrtke majke stvaraju dodatni kapital koji investiraju u svoju matičnu državu gdje se kontinuirano otvaraju nova radna mjesta dok se iz tih partnerskih južnih članica EU građani iseljavaju u potrazi za poslom.

Drugi problem kojim je Njemačka destabilizirala srednju i jugoistočnu Europu je energetska politika koju je provodila u suradnji s Rusijom čime bi se u zavisnu poziciju dovele države Višegradske grupe, Baltičke države, jugoistočna Europa te Ukrajina, a sve kao posljedica rusko-ukrajinskog sukoba koji je počeo jer je Rusija promijenila svoju doktrinu vraćanja vanjskopolitičkog utjecaja kakav je nekada imao Sovjetski savez. Njemačka politika u tom savezu je prepoznala svoj gospodarski potencijal, ali je zanemarila štetu koju će nanijeti ostalim državama srednje, jugoistočne i istočne Europe.

Treći problem je svakako rast destabilizacijske nesigurnosti europskog kontinenta stihijskom politikom useljavanja koji su rezultirali brojnim terorističkim aktima na europskom kontinentu. Ovu stihijsku destabilizaciju europskog kontinenta također u određenoj mjeri podržava i potiče i Rusija koja na taj način slabi Europsku uniju, a što je potrebno kako bi ojačala svoji utjecaj na europoskom kontinentu. Od tuda i financiranje ruskim kapitalom ekstremnih nacionalističkih stranaka u državama Europske unije kako bi se oslabile vlade tih članica.

Iz tog razloga je Europskoj uniji potreban korektiv koji Velika Britanija može nametnuti. Europska unija je imala izgrađene zdrave temelje koji su preko zajedničkih fondova trebali omogućiti razvoj nerazvijenih članica kako bi se stvorila zajednica jednako razvijenih članica. Taj model je realno napušten i u pitanju Hrvatske se vidi kako nestabilni politički sustav prožet snažnom korupcijom ne može koristiti taj potencijal europskih fondova. A politika destabilizacije i osiromašenja juga će stvoriti još puno veći broj takvih država gdje se neće moći koristiti taj potencijal solidarnih europskih fondova.

To je smjer u kojem ide Europska unija pod kreiranjem politike samo jedne gospodarske sile, zato su Europi potrebne i snažne Velika Britanija, Francuska, Italija, Poljska i Španjolska. Europskoj uniji je potreban i snažan britanski konzervativizam jer se ponovno stvara bipolarizacija srodnih političkih blokova jer je Europska pučka stranka (EPP) napravila značajno približavanje socijalnim i liberalnim demokratima što se nedavno vidjelo u izglasavanju osude Poljske zbog ustavne krize, a koju su proizveli članovi EPP-a iz Poljske prije gubitka vlasti u posljednjim poljskim predsjedničkim i parlamentarnim izborima 2015 godine. Jačanjem konzervativizma u Europskoj uniji ponovno bi se vratila važnost i značaj članica Europske unije umjesto stvaranja jednog centra moći koji će biti u Bruxellesu, a kojima će se smjernice za rad nametati samo iz Berlina. Takav put neminovno slijedi gubitak svih onih vrijednosti koje su stvorene tijekom 60-godišnjeg postojanje zajednice Europskih država. Takvom politikom je opasno ugrožen schengenski prostor i to će prestavljati veliki problem na koji upozorava sve vrijeme mađarski premijer Viktor Orban čime bi se ponovno otežalo kretanje ljudi i roba unutar schengenskih ganica.

Što znači Brexit za geopolitički položaj europskog kontinenta

Sam izlazak Velike Britanije iz Europske unije na geopolitičkom planu bi značajno smanjio utjecaj euroatlantizma na europskom kontinentu. Njemačka kao središnja europska država nema u značajnoj mjeri izgrađen taj osjećaj euroatlanskih integracija iako je nakon završetka Drugog svjetskog rata na tim temeljima izgrađena da bi danas postala ovakav gospodarski centar moći. Kako je u posljednje vrijeme intenzivan sukob euroatlantizma i euroazijanizma koji Rusija nastoji proširiti što više na zapad kako bi preuzela značaj i važnost kakvu je imao Sovjetski savez poslije 1945 godine. Iz tog razloga Moskva danas pokreće sudske postupke protiv građana  baltičkih država koji su napustili vojne formacije Sovjetskog saveza, poništava odluke o osamostaljenju Ukrajine, Gruzije, Azerbajdžana, Moldavije te baltičkih država, a u značajnoj mjeri pokušava ojačati svoj utjecaj na postjugoslavenskom prostoru gdje se snažna korupcija idealno uklapa u crni ruski kapital za političke elite. Velike “ruske investicije” u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori te Hrvatskoj i Sloveniji trebale su osigurati stvaranje uvjeta za ostvarivanje ruskih geopolitičkih ciljeva. Iz tog razloga svaki projekt koji bi značio štetu za ruske interese blokira se i zaustavlja. Po nekima je čak i ovaj sadašnji pad vlade RH nametnut iz ruskih interesnih krugova jer je donesena odluka o pokretanju izgradnje LNG terminala na Krku te nastavak arbitraže oko spora INA-MOL otežava prodaju INA-e za koju je interes pokazao ruski Gasprom prema izjavi ruskog veleposlanika Azarova. Također najnoviji pokušaj ulaska ruskog investicijskog kapitala u gradnju željezničke pruge od Kopra do Budimpešte bi trebao služiti za nametanje kontrole tranzitnih koridora Jadran – Baltik koji su prema ruskim interesima štetni. Poznato je da je Rusiji interes preuzimanje Luke Ploče, željezničkom prugom kroz Sloveniju bi ojačali i svoju poziciju u Kopru te uz još nekoliko “turističkih projekata” na Malom Lošinju, Kuparima i u Bokokotorskom zaljevu stvorilo bi se polazište za širenje destabilizacije europskog kontinenta što bi omogućilo vraćanje utjecaja Rusiji u Europi te vraćanje kontrole nad pristupom Jadranskom moru.

Brexit ako uspije znači jačanje eurofederalizma te stvaranje anacionalnih Sjedinjenih Europskih Država

Njemački lijevi liberalizam pod okriljem demokršćanstva i ovaj snažan pokušaj Rusije oko nametanja koncepata euroazijanizma djeluju odbojno prema konzervativizmu Velike Britanije. Njemačko-francuski dogovor oko upravljanja Europskom unijom te njemačko-ruski energetski savez preko zajedničke točke u Srbiji natjerali su Veliku Britaniju na odustanak od stogodišnje težnji za snažnim utjecajem u jugoistočoj Europi i srednjoj Europi. Izlaskom Velike Britanije koncept ustroja kakav imaju danas članice Višegradske grupe bi ostao usamljen i okružen s Njemačkom i Rusijom te bi još više oslabio, a u Europi bi se stvorile dvije struje jedna lijevo-liberalna i druga ekstremna nacionalistička u kojima bi se klasične obiteljske i tradicionalne vrijednosti potpuno izgubile. Njemačka vizija Europske unije koju je nametnula svojom gospodarskom snagom, a koja je intenzivirana 2008 godine predstavlja model eurofederalizma jer s centraliziranom moći sve odluke se donose iz jednog centra moći. U taj model je Angela Merkel uklopila i migrantsku krizu jer nasilnom promjenom tradicionalnog i obiteljskog načina života slabi se moć regionalnih, državnih, nacionalnih pa i obiteljskih vrijednosti te se i otpor eurofederalističkom modelu upravljanja znatno smanjuje.

U Europi još uvijek prevladava osjećaj njemačkih političkih lidera CDU/CSU kako se radi o demokršćanskoj stranci i demokršćanskoj politici koju ta njemačka koalicija provodi, ali u stvarnosti to ima sve manje veze s demokršćanskim vrijednostima, posebno je to istaknuto u ograničenju utjecaja Vatikanu i Rimokatoličkoj crkvi jer je prvenstveno ta grupacija Europske pučke stranke trebala biti nositelj uklapanja kršćanskih vrijednosti u institucije Europske unije, ali to nije napravljeno kada se mijenjao ugovor iz Lisabona potpisan 13 prosinca 2007.godine jer bi stvarne demokršćanske vrijednosti bile značajna prepreka ovom modelu lijevog neoliberalizma kakav se grubo nameće kršćanskoj Europi.

I zato Velika Britanija 23. lipnja mora glasati za ostanak u Europskoj uniji jer Europska unija treba Veliku Britaniju i Velika Britanija treba Europsku uniju.

Facebook Comments

About The Author

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *