Select your Top Menu from wp menus

“Za Brisel spremni” – treba li kažnjavati one koji su svjesno izbjegli braniti Domovinu, a danas nameću društvena pravila?

“Za Brisel spremni” – treba li kažnjavati one koji su svjesno izbjegli braniti Domovinu, a danas nameću društvena pravila?

Kod nas Hrvata je nečinjenje i to ono političko uvijek bumerang koji nas kad tad dobro namlati po glavi. Koliko mi je poznato, u povijesti ratovanja jedino u našem ratu za neovisnost koji službeno zovemo Domovinski rat nije zabilježen niti jedan slučaj dezerterstva.

Danas tim ulickanim izgeliranim tipovima smetaju oni koji su bili “Za Dom Spremni” žrtvujući svoje živote braneći i oslobađajući domovinu, dociraju kako taj pozdrav nikako nije primjeren i kako bi ga trebalo kažnjavati. Da smo mi imalo normalni kaznili bismo davno “Za Brisel Spremne” i ne bismo morali slušati moraliziranja definitivno nemoralnih tipova.

Po definiciji dezerterstvo je: “Neodazivanje pozivu ili izbjegavanje obveze služenja vojske što se u ratom zahvaćenim zemljama kažnjava dugotrajnim zatvorom ili čak smrtnom kaznom. Mnogi dezerteri napuštaju vojnu službu kako ne bi bili u prilici ratovati protiv vlastite društvene grupe”.

Po svetom pismu griješiti se može Mišlju, Rječju, Djelom i Propustom, a naši glavni pretendenti za vođenje države kao i oni koji su ju vodili nakon Tuđmanove smrti uglavnom ispunjavaju sve uvjete gledamo li njihov odnos prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Danas tim ulickanim izgeliranim tipovima smetaju oni koji su bili “Za Dom Spremni” žrtvujući svoje živote braneći i oslobađajući domovinu, dociraju kako taj pozdrav nikako nije primjeren i kako bi ga trebalo kažnjavati. Da smo mi imalo normalni kaznili bismo davno “Za Brisel Spremne” i ne bismo morali slušati moraliziranja definitivno nemoralnih tipova. Na žalost, najvjerojatnije ćemo vlast i moć u ruke predati jednome od onih koji nisu htjeli ratovati protiv vlastitih društvenih grupa, kojima danas smeta prvo bijelo polje na grbu, a nije im smetalo dok je iznad njega bila crvena petokraka.

Ta dva šarena pjetlića koji se nisu željeli boriti kad je trebalo danas se bore za vlast načinom “Nemoj ti mene neću ni ja tebe”. U tu arenu gotovo svakodnevno uskače treći zreli, kočoperni pijetao koji se za razliku od njih borio na svoj način za svoj narod hodajući po nekad okupiranoj Glini i ostalim Hrvatskim spaljenim mjestima dosljedno izvršavajući zadane zadaće što čini i danas.

Taj srpski pijetao kod svog naroda ima kud i kamo veći legitimitet, jer nije od ničeg bježao, stavio se na raspolaganje i danas zdušno brani ono u čemu je i sam sudjelovao. Muka dođe čovjeku svaki dan čitajući i slušajući o nekakvim navodnim događanjima iz drugog svjetskog rata koja su nam nedovoljno poznata jer nikad nismo niti zavirili u dokumente koji se nalaze u prašnjavim kutijama beogradskih arhiva.

Nameću nam krivnju koljača i ubojica iako mi kao narod nismo nikada takvima bili, niti smo tako odgajani. Namjera velikosrba je sve što su Ustaše navodno činili nekad, prenijeti i poistovijetiti sa Domovinskim ratom.

Neupućeni ne shvaćaju da srbi pljačkajući naša kulturna dobra i arhive danas više znaju o našoj baštini i naslijeđu nego li mi sami. Sve što su Ustaše koristile u svrhu iskazivanja državnosti uzimano je iz prebogate Hrvatske povijesti i upravo nam tu priječe cijelu Hrvatsku povijest, a Domovinski rat zaobilaze kao da se nije niti dogodio.

Jedni su protiv revidiranja prošlosti, drugi su za okretanje prema budućnosti, treći su zapeli u drugom svjetskom, a mi Hrvati želimo samo istinu, kakva god bila radi budućnosti naše djece. Na žalost, danas kako stvari stoje jedno je neizbježno i neminovno, uz ove naše gel diplomate nećemo daleko dogurati, jer se bave prvim bijelim poljem i Za Dom Spremnima.

Ivica Jularić, neovisni analitičar/Novi Pogledi, foto: Ilustracija NP

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *