Select your Top Menu from wp menus

Vanjska politika Pantovčaka i Banskih dvora u sve većem raskoraku

Vanjska politika Pantovčaka i Banskih dvora u sve većem raskoraku

Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović danas je jedini politički dužnosnik i insitucija u Hrvatskoj koja je na strani odmaka od zapadnog Balkana i povratka u srednjeeuropsko okružje. Svi ostali politički subjekti u državi nažalost, u ovom trenutku su na drugoj, zapadno-balkanskoj strani. Neki su tu svjesno, neki nesvjesno, no svi čine nemjerljivu štetu hrvatskom narodu i Hrvatskoj..

Nakon izbora provedenih 8. studenog 2015. godine na kojim je ostvaren izjednačen rezultat te je nakon dugih pregovora došlo do sklapanja koalicije MOST-a nezavisnih lista i Demokratske koalicije. Vlada RH ove dvije koalicije desnog centra je i formalno potvrđena u Hrvatskom saboru 22. siječnja 2016. godine. Očekivalo se da će se sastavljanjem Vlade RH na čelu s nestranačkim premijerom Tihomirom Oreškovićem napokon krenuti u rješavanje niza nakupljenih problema koja je bivša vlada Zorana Milanovića ostavila iza sebe. Međutim mjesec dana poslije ništa se nije dogodilo, ministartstva u potpunosti nisu potpunjena, vlada se troši na nebitne stvari oko navodnih afera pojedinih ministara. Skandali sa tajnim službama, teme ustaše i partizani, regionalna druženja sa čelnicima i diplomatima zapadnobalkanskih državica. Sve ovo ukazuje na jedan veliki problem, a to je da je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ostala usamljena u svojoj vanjskopolitičkoj orijentaciji  iako je Vlada drugog svjetonazora od prethodne, kontinuitet smjera vanjske politike Vlade ostaje isti.  Ovakvo stanje dovodi Hrvatsku ponovno u stanje stagnacije, urušavanja institucija države te gubitka međunarodne vjerodostojnosti.

Vanjska politika Pantovčaka: Summit Višegradske grupe,  Inicijativa Jadran – Baltik – Crno more

Izborom za predsjednicu RH, Kolinde Grabar Kitarović, došlo se do osvježenja u vanjskopolitičkom djelovanju Republike Hrvatske. Predsjednica je u vrlo kratko vrijeme svojeg mandata imala niz značajnih susreta i inicijativa koje je pokrenula te postala prepoznatljiv čimbenik u međunarodnim odnosima. Njeno sudjelovanje na summitu Višegradske grupe u listopadu 2015 godine dočekano je vrlo burno u redovima vlade Zorana Milanovića koji je nastojao na sve moguće načine zaoštriti retoriku prema srednjeuropskim državama kojima pripadaju članice Višegradske grupe, a koje su postale zaštitnici temeljnih europskih vrijednosti i nacionalnog suvereniteta na kojima počiva Europska unija. Izborom konzervativne vlade u Poljskoj koju je formirala stranka Pravo i Pravda dale su dodatni zamah politici Kolinde Grabar Kitarović jer je u Andrzeju Dudi našla partnera sličnih razmišljanja koji zajedno mogu pokrenuti niz projekata Jadran – Baltik, odnosno na povezivanju Sjevera i Juga Europe najkraćom trasom od Rijeke i Zadra do Gdanjska i Talina. Ova inicijativa je otvorila niz gospodarskih projekata koji bi omogućili razvoj Hrvatske, neki od najvažnijih su:

koridor Rijeka Gdansk 1
                             Foto: NP/koridor Rijeka Gdansk
  • Izgradnja LNG terminala na Krku,
  • Plinovod Krk – Gdanjsk,
  • Željeznička pruga Rijeka – Budimpešta,
  • Proširenje luka Rijeka, Zadar i Ploče za plasman kineske, japanske, korejske i indijske robe u srednju Europu,
  • Logistički distributivni centri te
  • Telekomunikacijska srednjeeuropska mreža

Migrantska kriza i rušenje snova o schengenskom prostoru

Migrantska kriza koja je krenula usljed ratnih operacija u Siriji bila je prvo usmjerena po trasi Turska – Grčka – Makedonija – Srbija – Mađarska – Austrija – Njemačka, a snažni migrantski val se pokrenuo  otvorenim pozivom Angele Merkel  migrantima da su dobrodošli u Njemačkoj. Uslijed silnog pritiska na Mađarsku, u kojem su ugrožena schengenska pravila kojih su se striktno pridržavale članice Višegradske grupe. Iz tog razloga što se nisu poštivala pravila ulaska u schengesnki prostor te zbog ilegalnih prelazaka državne granice bez dokumenata. Mađarska je bila prisiljena zatvoriti granice sa Srbijom ti zaustaviti prolaz migranata. Nakon zatvaranja mađarsko-srpske granice, umjesto zaustavljanja cijelog migrantskog vala te prenošenje njegova rješavanja  u mjesto izvora problema. Zoran Milanović i Ranko Ostojić su otvoreno ponudili prolazak kroz Hrvatsku  te cijelokupan migrantski val preusmjerili prema Hrvatskoj. Migranti su ilegalno prelazili  državnu granicu izvan graničnih prijelaza te potom skupljani i odvoženi prema granici s Mađarskom i Slovenijom bez suglasnosti tih država o prihvatu migranata. Svjedočili smo ružnim scenama gdje su naoružani hrvatski policajci u vlaku punom migranata poslani na mađarski teritorij bez suglasnosti. U međunarodnim odnosima takav postupak slanja naoružanih policajaca na teritorij druge države bez njene suglasnosti se naziva agresija na suvereni teritorj jedne država. Zatim smo bili svjedoci i iskrcavanja migranata uz slovensku granicu na rijeci Sutli te su pješice gažeći po rijeci Sutli migranti prelazili na teritorij Slovenije. Rezultat takvih aktivnosti je bio postaljavnje fizičkih zaštita granice sa slovenske i mađarske strane državne granice prema Hrvatskoj.

Republika Hrvatska je završetkom pristupnih pregovora o ulasku u Europsku uniju imala obvezu uskladiti svoj granični režim nadzora državne granice sa schengenskim pravilima. Nakon dvije godine od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je trebala ući u schengenski prostor te postati  dio zajednice država jedinstvenog schengenskog prostora bez granica za promet roba i ljudi. Nizom katastrofalnih postupaka u MUP-u RH tijekom ministrovanja Ranka Ostojića, taj proces je ne samo zaustavljen u tehničkom smislu, već je kontorverznim postupcima oko migranata vjerojtno na duži rok odgođen i u političkom smislu. Iza bivšeg ministra Ostojića ostala je žičana ograda na zapadnim i sjevernim granicama Republike Hrvatske.

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić tijekom svojih prvih istupa dao je naslutiti da će politika prema migrantima ostati nepromijenjena, njegovo pojavljivanje u društvu ravnatelja policije Vlade Dominića, jasno ostavlja dojam da će i dalje računati na većinu zapovjedne strukture koja je bila i proteklih 4 godine. Ovakav kontinuitet politike gdje se migrantska politika i dalje stavlja iznad obveza određenih schengskim pravilima, kao i zakonima Republike Hrvatske najavljuje dodatnu odgodu ulaska u schengensku zonu. Potencijalni kandidat za ministra unutarnjih poslova prije formiranje vlade je bio dr. Filip Dragović, koji je tijekom pristupnih pregovora značajno podigao razinu osiguranja i zaštite državne granice u skladu s pravilima Europske unije čime je povukao i značajna financijska sredstva iz EU fondova, očekivanja su bila da bi njegovim izborom došlo do ponovnog snažnog zaokreta u poštivanju schengenskih pravila. To smo očekivali i od ministra Orepića, međutim za sada nismo optimisti da će se ta pravna sigurnost uvesti i u zaštitu državne granice što je inače obveza prema pristupnim ugovorima s Europskom unijom.

Vanjska politike Hrvatske od 2000 godine do danas

Još od izbora Račanove vlade 2000. godine u Europi su se razvijali projekti koji vraćaju Hrvatsku u zapadnobalkansku sferu interesa. Tada je pod pokroviteljstvom francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca pokrenut Zagrebački summit koji je predviđao čvršće povezivanje država bivše Jugoslavije + Albanija. Taj kontinuiet su nastavili prvenstveno Njemačka te kroz institucije Europske unije nametala taj projekt kao ključni dio njemačke vanjske politke u jugoistočnoj Europi. Redom su pod pokroviteljstvom Njemačke i Austrije održavani takvi summiti 2014. godine u Berlinu te 2015. godine u Beču: Na Croatia summitu 15. srpnja 2014 godine Angela Merkel je prvi put jasno dala do znanja da je Srbija ključni partner u koji bi trebali investirati najveća financijska sredstva što je u Hrvatskoj prošlo nezapaženo, a tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović je jasno istakao da je dobio punu podršku Angele Merkel za regionalnu politiku koju provodi.

Wikipedia: Prva konferencija zemalja zapadnog Balkana održana je 28. avgusta 2014. godine u Berlinu, tzv. Berlinski proces u organizaciji njemačke kancelarke Angele Merkel. Na konferenciji su sudjelovale delegacije svih zemalja na području bivše Jugoslavije, delegacije Albanije, Austrije i Njemačke.. Glavna tema okupljanja bila je budućnost proširenja Europske unije, a događaj je organiziran kao jedan od načina obilježavanja stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata.. Na konferenciji je najavljeno da će se okupljanja nastaviti i u narednim godinama, sa Bečom kao domaćinom u 2015. I Parizom 2016. godini.

Zapadnobalkanska konferencija u Beču je održana 27. kolovoza 2015 godine te je predviđena 2016 godine u Parizu.

Paralelno ovim političkim projektima uvezivanja zapadno-balkanskih država i Hrvatske, u Londonu se odvijaju zapadno-balkanski investicijski forumi (WBIF) u organizaciji Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Premijer Tihomir Orešković u društvu posebnog gosta – predavača na Forumu Emila Tedescija je boravio na posljednjem održanom Western Balkans Investment Summitu 22. veljače 2016. godine.

Prvi pokazatelji  smjera vanjske politike vlade Tihomira Oreškovića

Nakon formiranje Vlade RH, prve diplomatske aktivnosti je imao ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač. Njegov prvi sastanak sa mađarskim ministrom vanjskih poslova Peterom Szijjartom je otvorio prve sumnje u zajednički smjer vanjske politike Banskih dvora i Pantovčaka. Tijekom istupa za medije hrvatski prioritet LNG terminal na Krku, mađarski diplomat Szijjarto ga okarakterizirao kao projekt koji pomalo gubi na važnosti zbog plinovodske interkonekcije s Rumunjskom. Već iz te izjave se dalo naslutiti da nešto ipak nije u redu obzirom na gromoglasne najave iz vlade o poboljšanju odnosa. Također nedavni sastanak Orban – Karamarko nije prošao u najboljem ozračju, ostao je bez važnih i pamtljivih izjava, dok je mađarski premijer Orban odmah nakon sastanka najavio zatvaranje tri željeznička granična prijelaza sa Hrvatskom. Očito su bila određena razmimoilaženja oko rješenja migrantske krize. Razlog ovakve najasne pozicije oko migrantske krize se može isčitati iz činjenice da je HDZ član grupacije Europske pučke stranke (EPP), gdje dominantni utjecaj ima njemački CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel, iako je i Orbanov Fidesz član grupacije EPP, očito su velike razlike u nastupu hrvatskih i mađarskih članova grupe EPP. Hrvatsku razara ta neodlučnost zbog koje se hrvatski političari ne mogu orijentirati isključivo na zaštitu hrvatskih nacionalnh interesa. Poljski konzervativci Pravo i Pravda (PiS) te mađarski Fidesz su jasno pokazali kako se i unutar Europske unije mogu uspješno štititi nacionalni interesi. Iz tog razloga smo oduvijek bili skeptični na izbor za ministra vanjskih poslova Mire Kovača koji je ipak snažno vezan na njemačku politiku, što postaje uteg za Hrvatsku. Danas je definitivno jasno da politika oko migrantske krize i posljedice koje su proizašle iz nje, jasno stvaraju dozu zabrinutosti oko geopolitičkog položaja Hrvatske.

Izvor: DW
Izvor: DW

Na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova u Amsterdamu 5. i 6. veljače 2016 godine su se susreli ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač i srbijanski ministar Ivica Dačić, susret koji dolazi neposredno poslije objave uvjeta iz Predsjedničinog ureda pod kojima može doći do sastanka Grabar Kitarović – Nikolić.

Tijekom posjeta Njemačkoj za Deutsche Welle (DW) Kovač objašnjava zašto Hrvatska treba postati most između Europske unije i zemalja zapadnog Balkana.

Zadnji susret Tihomira Oreškovića i Aleksandra Vučića tijekom WB Investment Summita u Londonu daju potvrdu nastavku kontinuiteta politike koja se u Hrvatskoj provodi od 2000 godine i da Vlada RH daje naslutiti naznake vanjskopolitičkog djelovanja koje će biti usko vezane s interesima Njemačke, Europske komisije, a to je održavanje čvrstih veza sa zapadnobalkanskim državama.

WBIF - summit London
WBIF – summit London

Analiza dosadašnjih rezultata svih ovih političkih nametaranja zapadno-balkanskih smjernica za Hrvatsku pokazuje da Hrvatska zadnjih 15 godina stagnira bez gospodarskog rasta i razvoja na gospodarskim temama, bez značajnog iskoraka i u političkim temama dok je s druge strane korupcija, beznađe i rušenje državnih institucija uzelo snažni zamah. Danas imalo pojave suspenzije zakona, pravnu nesigurnosti, nestručnost u povlačenju sredstava iz fondova Europske unije, velika podijeljenost društva, osiromašenje i niz drugih negativnih efekata koji su proizvod ovih rješenja eurobirokrata za Republiku Hrvatsku.

Sukobi prva dva dužnosnika Hrvatske oko vanjske politike utječu na destabilizaciju Hrvatske

Nove naznake dvostruke vanjske politike Hrvatske značajno oslabljuju Hrvatsku u međunarodnim odnosima. Sukobi Predsjednice i Premijera oko smjene ravnatelja SOA-e jer sad se evidentno radi o sukobu obzirom na neusklađenost oko potpisivanja smjene ravnatelja SOA-e. Trebamo uzeti u obzir činjenicu da su nedugo prije otkazivanja povjerenja Lozančiću od strane Predsjednice održali zajednički sastanak Predsjednica i Premijer te su izvjestili javnost  o temama o kojim se raspravljalo, između ostalog je bila i tema nacionalne sigurnosti. Otkazivanje povjerenja Lozančiću Predsjednica je potpisala i poslala dokument na potpis Premijeru. Kako taj segment poslova pokrivaju zajednički Predsjednica i Premijer, otkazivanjem jednog od potpisnika automatski prestaje mandat Ravnatelju. Toga bi trebao biti i svjestan Lozančić, posebno kad je danas postao glavna tema medijskog prostora. Same te činjenice bi trebale biti dodatni motiv da gospodin Lozančić sam podnese ostavku, ako su mu interesi Republike Hrvatske na prvom mjestu.

Predsjednik vlade Tihomir Orešković imao je niz mogućnosti kako riješiti cijeli ovaj problem. On je odabrao najgoru varijantu – nije donio nikakvu odluku. Naime, onog trenutka kad je Predsjednica potpisala smjenu ravnatelja SOA-e, Orešković je mogao odmah potpisati, bez obzira na osobno mišljenje, imati određeni „kredit“ za budućnost kod Predsjednice kad njemu bude trebala neka podrška za neku njegovu odluku. Stvorio bi si autoritet nad podpredsjednicima vlade Karamarku i Petrovu, izbjegao bi niz kaznenih djela koja su se potom pojavila od odlaska Bože Petrova u zgradu SOA-e, do curenja u javnost niza dokumenata i informacija čime je još dodatno ugrožena nacionalna sigurnost.

Kuda će vanjska politika Hrvatske

Predsjednica RH je najavila svoj glavni vanjskodiplomatski projekt Inicijativu Jadran – Baltik. Mnogi Hrvati su u toj inicijativi vidjeli odmak od nametnutih zapadnobalkanskih asocijacija i postali su snažni zagovornici takvog smjera vanjske politike gdje bi se povezivali sa sebi bliskim kulturno-religijsko-povjesnim  poveznicama upotpunjenim nizom gospodarskih i infrastrurnih projekata. Čak pet sastanaka Kolinde Grabar Kitarović i Andrzeja Dude su ukazivali na čvrsti smjer vanjske politike Hrvatske gdje bi se uvezali Jadran i Baltik. U tom smislu su se naknadno uključile i Rumunjska i Bugarska koje zbog sigurnosnog aspekta bi lakše bile pozicionirane u srednjoj Europi nego da ostanu same na istoku, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu i okupacije Krima čime su postavljena neka nova međunarodna pravila. Hrvatska predsjednica se snažno zalagala za ovu inicijativu i da je tadašnja Vlada RH u vrijeme migrantske krize bila na tim pozicijama danas ne bi imali migransku krizu, bili bi okrenuti prema gospodarskim projektima Jadran – Baltik. Dolaskom nove vlade desnog centra, ali pod snažnim utjecajem EPP i njemačke kancelarke Merkel, prvi potezi govore jasno u smjeru nastavka „horizontalne suradnje“ (kako je to istakao Miro Kovač) sa Srbijom i ostalim zapadnobalkanskim državama dok se zapostavlja suradnja jug – sjever, odnosno Jadran – Baltik. Hrvatska vanjska politika ostaje i dalje nedorečena bez pravih nacionalnih političara u jeku ovih turbulentnih geopolitičkih događanja.

Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović danas je jedini politički dužnosnik i insitucija u Hrvatskoj koja je na strani odmaka od zapadnog Balkana i povratka u srednjeeuropsko okružje. Svi ostali politički subjekti u državi nažalost, u ovom trenutku su na drugoj, zapadno-balkanskoj strani. Neki su tu svjesno, neki nesvjesno, no svi čine nemjerljivu štetu hrvatskom narodu i Hrvatskoj.

Milan Glavinić/Novi Pogledi/Foto NP

Facebook Comments

Vezani članci

Vanjska politika Pantovčaka i Banskih dvora u sve većem raskoraku

Objavljeno u: Vanjska politika Pantovčaka i Banskih dvora u sve većem raskoraku
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.