Select your Top Menu from wp menus

Slučaj Čolović – može li srbijanski šamar Hrvatskoj proći bez sankcija Europe i kakva je protureakcija službenog Zagreba?

Slučaj Čolović – može li srbijanski šamar Hrvatskoj proći bez sankcija Europe i kakva je protureakcija službenog Zagreba?

Nakon nedavno danog obećanja kako će na daljnje “provokacije iz Hrvatske” reagirati “ćutanjem, neodgovaranjem i neogovaranjem”, postalo je razvidno kako je Vučićeva medijsko-diplomatska kampanja prema Hrvatskoj nastavila svoj put nekim drugim sredstvima, izvan uskog okvira medijsko-propagandnog djelovanja. Nova dimenzija postojećeg konflikta uvedena je upravo uhićenjem navodnog hrvatskog špijuna, umirovljenog podoficira JNA i oficira VRSK-a, Čede Čolovića.

U moru informacija i dezinformacija koje su zapljusnule medijski prostor proteklih nekoliko dana, kada je riječ o Čolovićevoj biografiji, dalo se razabrati kako je razlog njegovoj obradi od strane srbijanskih sigurnosnih struktura i u konačnici povod uhićenju bio – s jedne strane – odavanje informacija o strateškim planovima i vojnim resursima Srbije, i s druge strane, tajno pomaganje hrvatskim vlastima u istrazi oko ratnih zločina počinjenih na tlu Hrvatske u razdoblju 1991.-1995. godine.

I dok prva verzija, koja dominira u narativu koji je proizvelo senzacionalističko petparačko praćenje ovog slučaja u Srbiji, zvuči nestvarno i komično a siromašnog invalida iz predgrađa promovira u svojevrsnog klona Supermana i James Bonda, druga verzija, ona o eventualnom doušničkom doprinosu Čolovića u razriješavanju zločina iz Domovinskog rata, mnogo je bliža realnosti i objektivnom rezoniranju, s obzirom na Čolovićevo sudjelovanje u pobuni protiv hrvatskih vlasti u svojstvu časnika i činjenicu da je ranjen 1993. u dalmatinskom zaleđu. Samim time, vjerojatno su mu kao akteru poznate okolnosti sepcifičnih problema za koje je Hrvatska pokazala interes ili je tijekom rata razvio kontakte preko kojih bi u današnjim okolnostima mogao doći do željenih informacija. Narav tog suradničkog odnosa, bila ona prisilna vođena ucjenom ili voluntaristička s materijalnim benefitima, nebitna je u cijeloj priči.

Ukoliko je Čolović postao persona non grata, uz gromoglasni medijski linč njegova lika i djela diljem Srbije, upravo zbog toga što je na temelju njegovih informacija iza rešetaka pospremljeno barem devet počinitelja ratnih zločina na tlu Hrvatske, tada ovaj teatralni slučaj “balkanskog špijuna” postaje indikator ozbiljnijih problema i ima izravne refleksije na ukupne hrvatsko-srpske odnose, kao i na sam pristupni proces Srbije Europskoj Uniji. Tu, naime, svako posprdno promatranje ovog slučaja gubi svoju opravdanost.

U tom slučaju, pojednostavit ćemo, riječ je o neoklijevajućem i bestidnom pokazivanju srednjeg prsta Hrvatskoj kada je riječ o suočavanju Srbije sa njenom ulogom u ratovima 1990ih i slanje poruke kako službeni Beograd ne drži do kooperativnosti u istragama ratnih zločina. Otvoreno, cinično, i bez fige u džepu. To direktno potkopava europski put Vučić-Nikolićeve politike, a otvorena hrvatsko-srpska bilateralna pitanja koja se tiču rješavanja sudbine nestalih, sankcioniranja zločina ili rasvjetljavanja uloge Srbije u agresiji (npr. logori) dovodi u pat poziciju gdje se u izostanku vjerodostojnosti i dobrih namjera Beograda ne može očekivati nikakav konkretan napredak.

Drugim riječima, bjelodani je to signal kako će Beograd svojevoljno opstruirati svaki pokušaj istrage koji će ići mimo onoga što hrvatskim istražnim i pravosudnim organima servira na pladnju. A koliko je susretljiv i široke ruke do sada bio, ogleda se u skrivanju Mladića i Karadžića. Ono što ostaje za ovim združenim manevrom srbijanske politke, sigurnosnih službi i medija jest tek pitanje, odaslano na adresu službenog Zagreba – a što nam, bre, možete!?

Nastavak slučaja Čolović prigodno je poslužio srbijanskim medijima (da li u izravnoj vezi sa srbijanskim vlastima ili autonomno, ostaje otvoreno pitanje) da se dotaknu i neprobavljivog problema legaliteta i legitimiteta oslobodilačke akcije Oluje.

Tako visokotražni Blic u članku “Detalji špijunaže – kako je Čolović operisao diljem Srbije” (4.9.2016.), ističe kako je dotični “Za nekoliko poslednjih godina, koliko je radio za hrvatsku SOA, stupao je u kontakt s bivšim saborcima iz VSK koji su mogli da svedoče protiv Srba optuženih u Hrvatskoj za ratne zločine. Svi koji su pristali da svedoče dobili su oprost za ratna dela ili debelu novčanu nadoknadu. Čolovićev zadatak bio je da vrbuje i svedoke koji su u Hagu bili pozivani kao svedoci protiv hrvatskih generala, Mladena Markača, Ante Gotovine i Ivana Čermaka. Protiv njih je haški sud vodio postupke za ratne zločine tokom “Oluje”, a Hrvatima je od nacionalne važnosti bilo da oni budu oslobođeni. Njima je, preko Čolovića ali i drugih špijuna, nuđeno veliko bogatstvo da odustanu od svedočenja ili da drastično ublaže izjave. Najgore je to što su neki pristajali i na lažno svedočenje u Hagu”.

I bez previše iščitavanja između redaka, razvidno je da se ovakvim konstrukcijama nastoji implicirati visok utjecaj lažnih iskaza i potkupljivanja svjedoka u donošenju konačne presude, te diskreditirati pozicija Hrvatske u slučajevima pred ICTY-ijem, kako bi se slijedom toga, s moralističkog gledišta pred srbijanskom javnosti obezvrijedilo pravičnost oslobađajućih haaških presuda hrvatskim generalima i prikazalo ih produktom prijetvornosti i podmetanja sa hrvatske strane.

I u tom konkretnom slučaju vidi se kako sinergični medijsko-politički pothvat službenog Beograda balansira na žici i pazi da se ne prijeđe postavljene okvire, tj. da se vlastitom nesmotrenošću uz diskreditaciju Hrvatske koletaralno zahvate neki treći akteri (npr. Haaški sud). Izravni napad na pravorijek suda, dakle, nosio bi sobom rizike da se takav oblik kritike u međunarodnim krugovima protumači kao nepoštivanje integriteta suda od strane Srbije. Stoga je u prilog dezavuiranju oslobađajućih presuda glede Oluje, UZP-a, Gotovine i Markača puno prikladnije plasirati konstrukcije kako su presude Haaga rezultat nemoralnog djelovanja hrvatske obavještajne zajednice i lakomosti doušnika u redovima izbjeglih Srba, dok su suci u najboljoj namjeri ispali naivne žrtve zakulisnih igara Zagreba. Na koncu, time se automatizmom odbacuje i nepostojanje krimena koji se nametao hrvatskim optuženicima na haaškim klupama.

Manevar sa uhićenjem Čolovića, dakle, zahtjeva promptnu reakciju hrvatskih vlasti koja se neće zaustaviti na medijskim konstatacijama ministra vanjskih poslova Kovača i predsjenika najjačih parlamentarnih stranaka o “novim sapunicama” i “igrokazima”, te omahivanjem rukom uz lakonsko “nećemo se spuštati na njihovu razinu”.

Nediplomatska otvorenost Srbije i eklatantno priznanje kako je represivnim organima spremna priječiti otkrivanje i kažnjavanje ratnih zločinaca nužno se i bez oklijevanja mora internacionalizirati, prvenstveno podizanjem tog problema na nivo središnjih institucija EU, uz inzistiranje na očitovanju predsjednika Europske komisije o ovom problemu. Reakcija, uz sve ostalo, dat će i potrebne odgovore na to kako Europa diše na pojavu takve prakse u Srbiji i može li to tolerirati ako ju želi u društvu europske obitelji zemalja.

Da se srbijanska politika ocrnjivanja i diskreditiranja ne planira primiriti svjedoči nam i prekjučerašnji skandalozni Dačićev ispad (ministar vanjskih poslova Srbije) u Bratislavi gdje je pred eruopskim ministrima iznosio tendeciozne ocjene o revitalizaciji fašizma i nacizma u “komšiluku” i spremnosti Srbije da se kao pouzdani partner Europske Unije othrva pritiscima i svojom ulogom jamči stabilnost regije.

Prepuštanje ovakvih fragmentiranih ispada stihiji i sporadičnim reakcijama, bez odlučne protukampanje, značilo bi i prepuštanje inicijative Srbiji da nesmetano nastavi plasti koherentnu i cjelovitu sliku o nepouzdanoj Hrvatskoj i na koncu uspije potkopati ukupan vanjskopolitički utjecaj Hrvatske i njene lobističke sposobnosti, preskačući škakljive bilateralne probleme na putu u ukrcavanju na brod EU.

Ivan Žalac, analitičar Novih Pogleda

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *