Select your Top Menu from wp menus

Religijsko-kulturna slika Mađarske

Religijsko-kulturna slika Mađarske
Foto od:https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_Hungary

U prvom nastavku bavili smo se paralelno religijsko-kulturnom slikom Poljske i Češke, koje danas predstavljaju dvije suprotnosti, Poljska je uglavnom katolička zemlja, dok je Češka uglavnom ateistička. Slovačka je pak zemlja s katoličkom većinom, koja ujedno ima i najveću slavensku protestantsku zajednicu, ali i značajan dio ateističke populacije. Sve tri zemlje pripadaju zapadnoslavenskom skupini naroda, dok su Mađari u ugrofinskoj skupini, zajedno s Fincima.

Mađarska religijsko-kulturna povijest je fascinantna, od samog začetka svoje srednjovjekovne države, Mađari sebe vide kao narod s misijom, u hrvatskom školstvu se ne polaže dovoljno energije ni snage da bi se objasnilo što Mađare goni i zašto su Hrvatska i Mađarska bile čak devet stoljeća u zajedničkoj državi i zašto je bilo se tako važno oduprijeti mađarizaciji koja je nekad bila slabija, nekada jača. Svatko tko je imao (ne)sreću pratiti povijest u našim osnovnim i srednjim školama, trebao bi biti upoznat s borbama za prijestolje u tih devet stoljeća. U ovome članku će se mnogo toga preskakati, naglasak će biti na religijskom fenomenu i to kod stvaranja mađarskog srednjovjekovnog kraljevstva i situacija za vrijeme turske invazije ovih naših zajedničkih panonskih prostora.

U Panonsku nizinu, staru antičku Panoniju, čija je i Hrvatska dio, Mađari, nomadski narod ugro-finskoga podrijetla dolaze s kraja devetog stoljeća. Da ironija bude veća, područje tzv. Donje Panonije (današnji zapad Mađarske), istočnofranački kraljevi daju 896. na upravu knezu Panonske Hrvatske Braslavu. Te iste godine, 896. pod vodstvom kneza Árpáda (890.–907.) Mađari su prešli Karpate. Do 900. naselili su Panonsku nizinu oko Dunava i Tise, bilo ih je samo oko 25 tisuća, srušili su slavensku Velikomoravsku državu, pogazili Donju Panoniju i bez većih problema 907. porazili njemačko-franačku vojsku koja im se suprotstavila. Putem od Azije do Panonije ratovali su s mnogima, primjerice s Bugarima i Bizantom.

Mađarska historiografija voli tvrditi da je današnja Mađarska bila prazna zemlja, iako su tu zasigurno živili Slovaci, Hrvati, razna istočnoslavenska plemena od koji su nastali Ukrajinci, pa zatim Bijeli Hrvati, Bugari, ostaci Huna i Kelta, Vlasi, dakle različito stanovništvo koje su divlji ratnici krenuli mađarizirati od prvoga dana kako su osvojili svoju novu domovinu.

Iako su imali najbolju namjeru ići još dalje na zapad, njemački car Oton I. Veliki. zaustavlja Mađare kraj Augsburga 955., a time prestaje mađarsko divljanje po Europi, kada staju razne mađarske provale u Italiju, Njemačku, Francusku, a Mađari su došli čak i preko Pirineja.

Árpádov praunuk Geza, Foto Wikipedia
Árpádov praunuk Geza, Foto Wikipedia

Vladajuća kuća Arpadovića shvaća da je jedini način preživljavanja u Europi taj da se Mađari pokrste. Árpádov praunuk Geza (940/5.–997.) priklonio se Zapadu i 975. primio kršćanstvo zapadne rimske Crkve, a ujedno je položio i prve temelje središnje vladarske vlasti i državne organizacije po uzoru na Zapad. Unutarnji otpor kristijanizaciji gušio je s pomoću svećenika i njemačkih vitezova, koje je nagrađivao darivanjem zemlje. Gezino djelovanje nastavio je njegov sin Stjepan I. (997.–1038.) koji je postao prvi ugarski kralj 1001., a za svoga vladanja već je od Hrvata preoteo staru Slavoniju. Ladislav I. Arpadović (1077.–95.) osnovao je 1094. Zagrebačku biskupiju što je primjer kako su Arpadovići koristili Crkvu kao političko oruđe. Njegov nasljednik Koloman (1095.–1116.), stvorio je 1102. Ugarsko-Hrvatsko (ili Hrvatsko-Ugarsko) Kraljevstvo, kada su Mađarska i Hrvatska spojene u personalnoj uniji. Loza Arpadovića vladala je sve do 1301. zajedničkom državu.

Jedan od onih loših vladara koji je zapečatio sudbinu srednjovjekovne Hrvatske i Mađarske bio je rimsko-njemački car Sigismund ili Žigmund Luksemburški (1387.–1437.), najpoznatiji po klanju hrvatskog plemstva na Krvavom saboru križevačkom (1397.). Za njegove je vladavine Ugarsko-Hrvatskomu Kraljevstvu prvi put zaprijetila osmanska opasnost, a Sigismund je pokušao organizirati križarski rat protiv Osmanlija, ali je njegova vojska u bitki kraj Nikopolja 1396. pretrpjela grozan poraz (stav “lako ćemo”), a time započinje prodor Turaka na ovom području. Turci-Osmanlije u mađarskom narodnom imaginariju i dan danas stoje kao apsolutni nacionalni neprijatelji, muslimanski osvajači s istoka koji su zaustavili geografsko širenje Mađarske.

Jedna od najvećih mađarskih trauma je Mohačka bitka, vojni sukob kraj Mohača u Ugarskoj koji se odigrao 29. VIII. 1526. i u kojem je brojčano nadmoćnija osmanska vojska, predvođena sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim, porazila hrvatsko-ugarsku vojsku na čelu s kraljem Ludovikom II. Jagelovićem. Poslije bitke započeo je građanski rat između pristalica između Ivan Zapolje (vladao Erdeljom) i Ferdinanda I. Habsburškog (Slovačka i sjever Mađarske, plus Hrvatska). Mađarska se podijelila na sjeverni dio pod Habsburzima, središnji dio koji su okupirali Turci, te istočni koji je bio pod Zapoljama.

Ivan Zapolja i sin Ivan Žigmund bili su de facto turski vazali koji su svoj dio Mađarske vodili kao suverenu zapadnjačku državu (1529.-1570.) u kojoj je cvala religijska tolerancija. Postojale su četiri službene državne crkve: Katolička, Kalvinsko-reformirana, Luteransko-evangelička i Unitarijanska (protestanti koji su negirali Trojstvo i strogo vjerovali da je Bog jedan), s time da je pravoslavlje bilo tolerirano. Mađarsko plemstvo je uglavnom bilo kalvinsko, Nijemci koji su živili u Erdelju (hrvatski još postoje nazivi Sedmogradska, Transilvanija za to područje) su bili luterani, Rumunji i Vlasi kmetovi su bili pravoslavci, mađarski kmetovi pak kalvini i katolici, a još tu živili i mađarski graničari koji su se zvali Sekelji. Habsburzi su u više navrata pokušali osvajati ovo područje, a kao Kneževina Erdelj egzistiralo je od 1570. do 1711., kada se vratilo kompletno u ruke Habsburgovaca. Kroz 16. stoljeće ovo područje je bilo utvrda protestantizma u ovom dijelu Europe.

U sjevernim habsburškim predjelima u 16. stoljeću mađarsko plemstvo je također s oduševljenjem odabralo kalvinizam, dok je u središnjem dijelu Mađarske koji se nalazio pod Turcima, opet među mađarskim pukom cvao kalvinizam, jer Turci su tolerirali sve kršćanske vjere osim katoličke pod svojim specifičnim uvjetima, jedina su iznimka bili sposobni bosanski franjevci. U Poljskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji se primio vrlo dobro luteranizam, koji je “očišćen” iz naroda u jakoj protureformaciji svagdje osim u Slovačkoj, dok su Mađari optirali za kalvinizam. Mađarima kalvinizam sjajno stoji jer dok se luteranizma gleda na pojedinca, kod kalvinizma riječ je o odabranom narodu, ta ideja sjajno se spojila s mađarskom idejom o nacionalnoj odabranosti. U Europi, kalvinizam se samo primio u Nizozemskoj, dijelu Švicarske, Škotskoj, manjim dijelovima Njemačke i u Mađarskoj, te jedno vrijeme kod dijela Francuza (tzv. Hugenoti).

Turci su stjerani potpuno 1699. iz središnje Mađarske, Erdelj je službeno pripojen 1711., iako su Habsburzi odbijali stvaranje zajedničke Mađarske, mađarski nacionalizam je uvijek cvao i kod primarno kod kalvinskih političara. Možemo navesti više primjera, pa tako slobodno preskočiti 18. stoljeće i skočiti do 1848. kada je Lajos Kossuth poveo Mađarsku svojim putem. Kossuth je bio kalvin koji je odrastao u obitelji luteransko-slovačkog podrijetla. Mađarska pobuna je trajala do 1849. Austrougarski admiral Miklós Horthy vodio je Mađarsku kao regent od 1920. do 1944. Također je bio kalvin.

Današnji predsjednik Mađarske Viktor Orban isto je kalvin. Za kraj, možemo reći  da je trenutna religijska slika Mađarske zanimljiva, rimokatolika je 37.1%, grkokatolika je 1.8%, kalvina je 11.6% i geografski su raspoređeni u današnjim istočnim županijama, luterana je 2.2%, a ostalih vjera 1.9%. Kršćanska većina je tijesna od 52%. Oni koji su nereligiozni su 16.7%, ateisti su 1.5%, a neopredijeljeni su 27.2%. Katolička crkva ima poseban ustavni status od 2011./2012. Zlobnici kažu da su dva razloga za to, prvi da je Orbanova supruga katolik, ali  da  je to i većina njegovog glasačkoga tijela koje se uglavnom sastoji od katolika i kalvina, jer Jobbik je klasična fašistička stranka koja malo drži do kršćanstva, iako se voli pozivati na njega, ali uglavnom ima ateističko glasačko tijelo.

Na kraju treba reći da Mađari više od ičega mrze Turke-Osmanlije i Habsburgovce. Stoga ne treba čuditi da su digli ogradu na vlastitoj granici kada su nahrupili muslimanski migranti. Mađari vole vidjeti sebe kao izrazitu zapadnu naciju koja je trpila podosta od drugih jačih sila i smatraju da oni trebaju biti gazde svoje sudbine i da je njima Bog dao posebno mjesto pod suncem.

Stjepan P. Starčević, vanjski suradnik Novih Pogleda

Vezani članci:

Religijsko-kulturna slika Slovačke

Religijsko-kulturna slika Poljske i Češke

 

Facebook Comments

Vezani članci

Religijsko-kulturna slika Mađarske

Objavljeno u: Religijsko-kulturna slika Mađarske
  • novipogled na: travanj 12, 2016 u 8:22 pm #4325

    U prvom nastavku bavili smo se paralelno religijsko-kulturnom slikom Poljske i Češke, koje danas predstavljaju dvije suprotnosti, Poljska je uglavnom
    [Cijeli članak pročitajte ovdje: Religijsko-kulturna slika Mađarske]

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.