Select your Top Menu from wp menus

Predsjednici Poljske i Hrvatske u 2017 žele intenzivirati srednjeeuropsku suradnju

Predsjednici Poljske i Hrvatske u 2017 žele intenzivirati srednjeeuropsku suradnju

Predsjednik Poljske Andrzej Duda odredio je prioritete za 2017 godinu, a to su jačanje srednjeeuropske inicijative Jadran – Baltik – Crno more, Višegradske grupe, provedba odredbi Waršavskog NATO summita u vojnoj i političkoj suradnji EU-a i NATO-a te poljsko članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović je nakon povratka iz radnog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama također kao bitnu vanjskopolitičku odrednicu u 2017 godina naglasila provođenje konkretnih projekata  kroz Inicijativu Jadran – Baltik – Crno more,a što su mediji u Hrvatskoj u potpunosti ignorirali, od HRT-a do ostalih vodećih medija  koji vide opasnost u ovoj Inicijativi od konačnog razlaza sa zapadnobalkanskim državama na jugoistoku Europe.

Nakon predstavljanja Uspravnice Jadran – Baltik 2015 godine kojoj su se na vlastiti zahtjev priključile Rumunjska i Bugarska te je Uspravnica Jadran – Baltik prerasla u Inicijativu Jadran – Baltik – Crno more u 2016 godini je došlo do stagnacije te srednjeeuropske inicijative koju je migrantska politika tadašnje vlade Zorana Milanovića gotovo zaustavila stvaranjem nepotrebnih sukoba s Mađarskom kršenjem schengenskih pravila. Vlada Tihomira Oreškovića te ministar vanjskih poslova Miro Kovač su također odabrali vanjskopolitički smjer vezan na njemačke interese koji su u to vrijeme bili snažno usmjereni na približavanje Srbije Europskoj uniji te migrantskom politikom kojim je uspostavljen koridor Turska – Grčka – Makedonija – Srbija – Hrvatska – Slovenija – Austrija – Njemačka, odnosno njemački geostrateški pravac Istanbul – Berlin. Takvom politikom je zaustavljena Inicijativa Pantovčaka iako su bili stvoreni svi preduvjeti da se napravi čvrsti temelj srednjeeuropske orijentacije sudjelovanjem Hrvatske na Višegradskom summitu u listopadu 2015 godine. Da je Hrvatska nastavila vanjskopolitičku orijentaciju prema Višegradskoj grupi te Inicijativi Jadran – Baltik – Crno more danas ne bi bilo sukoba oko pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom, ne bi bilo svakodnevnog ponižavanja i omalovažavanja Hrvatske od strane dužnosnika Srbije koji su koristili svaki trenutak kako bi naštetili hrvatskim nacionalnim interesima. Na žalost to tadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač nije prepoznao te je Hrvatsku vratio dvije godine unazad forsirajući politiku “europeizacije” Srbije zanemarujući vanjskopolitičke odnose sa državama Višegradske grupe.

Raskorak u vanjskoj politici Pantovčaka i Banskih dvora

Danas u trenucima kad je Europska unija vjerojatno u najvećoj svojoj unutarnjoj krizi od nastanka, nakon Brexita, nakon novih geopolitičkih okolnosti u kojima Ruska Federacija provodi svoje nacionalne interese, odnosno repozicioniranje kakvo je bilo u vrijeme Sovjetskog saveza te izborom Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, Hrvatska se zaustavila ponovno u raskrižju gdje jedan krivi korak može napraviti nesagledive štetne posljedice za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Ponovno sve više dolazi do izražaja razlika u vanjskoj politici Pantovčaka i Banskih dvora. Dok premijer Andrej Plenković čvrsto stoji na pozicijama snažnog utjecaja Bruxellesa i intitucija Europske unije, na Pantovčaku se ponovno pokušava ojačati srednjeeuropska suradnja od Jadrana do Baltika koja danas za Hrvatsku predstavlja gospodarski razvoj, političku stabilnost i nacionalnu suverenost za razliku od zapadnobalkanskih asocijacija ili male državice u izrazito federaliziranoj Europskoj uniji s dominantnom ulogom Njemačke kakvom Hrvatsku vidi većina činovnika u institucijama Europske unije.

Što za Hrvatsku znači uvođenje eura?

Najava dogovora premijera Plenkovića i guvernera HNB-a Vujčića o skorom uvođenju Eura predstavlja opasnost za jednu od temeljnih odlika nacionalne suverenosti – nacionalna valuta. Kako Euro u ovakvoj politički uređenoj Europskoj uniji predstavlja prednost za njemačku proizvodnju jer je prema njemačkom bruto društvenom proizvodu Euro podcijenjen dok je s druge strane u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj iznimno precijenjen te francuski, talijanski i španjolski proizvodi su manje konkurentni  njemačkim. Što se Hrvatske tiče tu je opasnost još veća jer za razliku od ovih velikih članica Europske unije gdje je novac iznimno jeftin, u Hrvatskoj bi taj Euro bio vrlo skup te bi se još više ugrozila konkurentnost prema ostalim razvijenim članicama Europske unije.

Srednjeeuropska orijentacija Hrvatsku izvlači iz balkanskih okova

Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović najavom novih konkretnih projekata u okviru Inicijative Jadran – Baltik – Crno more priprema novi mogući scenarij  kojim bi Hrvatsku ipak uspjela pozicionirati u ovom okruženju Jadran  – Baltik u slučaju da dođe do novih geopolitičkih previranja koja se najavljuju zaoštravanjem političkih odnosa na jugoistoku Europe koje ponovno probuđeni velikosrpski interesi nastoje pokušavaju dodatno destablizirati. Kontinuirani napadi srpskih dužnosnika na hrvatske nacionalne interese, prijetnjama novim sukobima, vojnim vježbama uz hrvatsku državnu granicu, nepriznavanje Srpske pravoslavne crkve hrvatskog suvereniteta i državnosti, neustavni referendum Milorada Dodika, proslava obljetnice stvaranja Republike Srpske, a koja je nastala na genocidu i etničkom čišćenju te najnovije provokacije s ruskim vlakom koji je po uzoru na nekadašnje Miloševićeve jogurt revolucije trebao krenuti iz Beograda u Kosovsku Mitrovicu dodatno destabiliziraju prostor jugoistoka Europe te se Hrvatska mora pripremiti za sve moguće scenarije. Snažne jugoslavenske strukture u Republici Hrvatskoj nisu prepoznali rehabilitaciju četništva u Srbiji već i dalje žive u nekoj svojoj iluziji nove jugoslavenske države koja se nikako ne može uspostaviti jer i sam njen nestanak je bio na temeljima velikosrpskih planova napisanih u Memorandumu SANU.

Priprema srpske agresije na Hrvatsku tzv. hibridnim modelom ratovanja

Hrvatska mora tražiti partnere među Europskim državama koje će podržati hrvatske nacionalne interese. Da je prije godinu dana Miro Kovač lobirao u Budimpešti, Varšavi, Bratislavi, Pragu, Bukureštu, Tallinu, Vilnusu, Rigi i Sofiji umjesto pokušaja stvaranja odnosa između Hrvatske i Srbije kakve danas imaju Njemačka i Francuska, ne bi se danas telefonskim pozivima iz Berlina zahtjevalo od Hrvatske da ne vidi ono što Srbija radi prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji, što radi sa svojim mini Hagom i univerzalnom nadležnošću za događaje koji su se dogodili izvan teritorija Srbije, odnosno koji su se dogodili u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Kosovu, zašto se skrivaju podaci o nestalim i o pokradenom kulturnim blagom iz Hrvatske. Danas ne bi slušali ratnohuškačke govore koje izgovaraju čelnici Republike Srbije, a koji su sve redom bili aktivni provoditelji ratnih velikosrpskih osvajačkih planova u Hrvatskoj, od predsjednika Tomislava Nikolića, do premijera Aleksandra Vučića te ministra unutarnjih poslova Ivice Dačića, koji je tipičan primjer srbizacije hrvatske nacionalne manjine u Srbiji obzirom da je Ivica Dačić pripadnik bunjevačke hrvatske nacionalne manjine.

Pokušaj prikazivanja Hrvatske fašističkom državom danas predstavlja pripremu međunarodne zajednice na buduće osvajačke velikosrpske ratove. Ratnohuškačka retorika koju koriste lideri Srbije u svojim govorima te podrška raspadu Bosne i Hercegovine, kao i zadnja provokacija sa slanjem vlaka u Kosovsku Mitrovicu te slanje specijalnih i vojnih postrojbi na granicu s Kosovom jasno ukazuju na politički izbor koji je Srbija odabrala. Vojne vježbe nedaleko hrvatske granice s vojskom Ruske federacije i Bjelorusije te pokušaji rušenja legalno izabrane vlasti u Crnoj Gori su prvi predznaci burnih događanja koja mogu uskoro uzdrmati ponovno balkanski poluotok, a time i cijeli europski kontinent jer se stvara nova geopolitička karta. Na kojoj strani će ostati Republika Hrvatska i što će biti sa Hrvatskom Pantovčak i Banski dvori danas trebaju planirati u cilju zaštite  nacionalne sigurnosti, suvereniteta i ustavnog poretka s partnerskim i prijateljskim državama, a ne čekati da postane točka dnevnog reda o kojoj će drugi raspravljati i odlučivati.

Andrzej Duda i Kolinda Grabar Kitarović ponovno intenziviraju Inicijativu Jadran – Baltik – Crno more

Hrvatska predsjednica i poljski predsjednik danas imaju novu priliku za povratak svojoj Inicijativi koju su otprilike istovremeno pokrenuli 2015 godine gdje su poljska ideja Međumorja i hrvatska ideja Uspravnice Jadran – Baltik našli zajedničke korijene koji mogu i moraju postati balans za nove geopolitičke igre koje se sve više intenziviraju na nesigurnom europskom kontinentu. Poljski predsjednik Andrzej Duda je posebno naglasio i jačanje uloge Višegradske grupe kojoj se Hrvatska što prije treba priključiti jer ta Višegradska grupa od jadrana do Baltika će svakako u budućnosti imati značajnu ulogu u očuvanju Europskog nacionalnog identiteta koji je razvijan tisućama godina. Dimitrij Rupel, bivši slovenski ministar vanjskih poslova želi da Slovenija preuzme hrvatsku ulogu u toj Višegradskoj grupi i srednjeeuropskoj regionalnoj zajednici, a samu Hrvatsku da gurne u nesigurni prostor zapadnog Balkana koji u svakom trenutku može eksplodirati. Toga bi trebali biti svjesni i današnji vladini kreatori vanjske politike Andrej Plenković i Davor Ivo Stier jer činovničko izvršavanje Bruxelleskih naloga i izvješćivanja čelnika EU i NATO o prijetnjama hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti neće puno pomoći već samo konkretne aktivnosti i mjere koje sama Hrvatska mora poduzeti.

Iz tog razloga vrijeme je da činovnici Bruxellesa i NATO-a postanu državnici i da vode, usklađuju i planiraju vanjsku politiku prvenstveno u hrvatskom nacionalnom interesu, a tek nakon toga mogu provoditi interese Bruxellesa i NATO-a.

M.Glavinić/Novi Pogledi, foto: Ilustracija NP

Facebook Comments

About The Author

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *