Select your Top Menu from wp menus

Od vrha do dna, priča o Tomislavu Karamarku

Od vrha do dna, priča o Tomislavu Karamarku
Foto od:http://net.hr

Danas smo dočekali i posljednji čin drame koju smo promatrali posljednjih tjedana, nakon premijera, Sabora, odlazi i predsjednik HDZ-a i vođa Domoljubne koalicije Tomislav Karamarko. Nakon svega što se dogodilo posljednjih mjeseci to teško može ikoga iznenaditi, vlast je dobivena teško uz puno ustupaka, problema, nezadovoljstava i na kraju je izgubljena u tek nešto više od pola godine.

Za Karamarka put do vrha je krenuo sjajno, osvojio je mjesto predsjednika HDZ-a, konsolidirao je stranku koja je tada bila na dnu i polako je dizao i osvajao izbore za izborima, nisu to bile prevelike ili prebitne pobjeda, ali su bile pobjede koje dižu moral i daju optimizam za velike stvari koje su i došle početkom 2015. godine kada Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja HDZ-a osvaja mjesto predsjednice Republike. Kukuriku koalicije je tada bila na koljenima, a rast HDZ-a i Tomislava Karamarka nezaustavljim, tada kreće serija neobjašnjivih grešaka koje vraćaju lijevu koaliciju u život. Nakon predsjedničkih izbora kao da je sva energija, pa i pamet nestala iz HDZ-a, postavljani su potpuno krivi ljudi da vode kampanju, medijski dio je jednostavno bio smiješan, a vedete DK su uglavnom izgledale pogubljenje pri čemu je vrhunac bilo izbjegavanje sučeljavanja sa Milanovićem od strane Karamarka. Uz sve te pogreške treba spomenuti i njihove nastupe i stavove oko migrantske krize ili bolje reći nedostatak stavova, onakva izgubljenost je vjerojatno neviđena u demokratskom svijetu, pa smo tako imali izjave čelnika HDZ-a koje su varirale od zatvaranja granica do otvaranja vojarni za migrante i primanja što je više moguće, dok su druge stranke nacionalnog predznaka po Europi skupljale goleme političke bodove suprotstavljajući se sulodoj politici Angele Merkel, HDZ ih je u svojoj nesposobnosti, a i sramotnom pokorništvu gubio.

Nakon svega u pred same izbore SDP uz pomoć Alexa Brauna polako dostiže HDZ i ono što se činila laganom pobjedom sada postaje mukom. HDZ tada povlaći još jedan svoj katastrofalan potez, na SDPove jadne liste prepune nezanimljivih poslušnika on odgovara istom mjerom, tko ne zna kakav je osjećaj gledati u svoj glasački listić i pitati se što će mu uopće preferencijalni glas neka se ne brine jer će mu to HDZ znati pružiti. U trenutku kada se biračima predstavlja novi način biranja oni uz par časnih izuzetaka kao što su generali Glasnović, Krstičević i još nekolicina stave liste koje ne mogu ništa drugo nego samo demotivirati birače, no najveća greška tek slijedi.

Kobnog 22. prosinca Karamarko nakon što je pukla koalicija između MOST-a i SDP-a prima MOST natrag i započinje ovaj kratkotrajni politički brak. Takva pogreška nakon brilijantno odigranih poteza tek par dana ranije kada se odbila sramotna tripartitna koalicija s najrazornijom vladom koju je Hrvatska ikada imala se zasluženo pokazala fatalnom. Ovo je Karamarku bila ona prava prilika da postane državnik, prilika kakva se dobiva možda jednom u životu, ali on je izabrao lakši put i dogodilo se to što se dogodilo. Stvorila se jedna slaba vlada, rastrgana između interesa i ideja dvaju partnera koja je počela pucati prvih dana i nikada zapravo nije ni zavladala. Ostavljanje golemog broja starog kadra, osobito u represivnom aparatu i neobjašnjivim ignoriranjem kukuriku afera što će vjerojatno i ostati najveći misterij ove Vlade. Kako se je moglo pustiti sve ono što je prošla vlast radila da samo tako nestane. Afere obitelji Milanović, kaos u ministarstvima kulture i branitelja, mutne radnje u MUP-u, katastrofalan rad Tihomira Jakovine itd. itd. Od ovoga svega se načelo nešto malo i sve je ubrzo palo pod tepih. Pa ako već nemaju medije (svojom krivnjom) zašto se nije grmilo svakodnevno iz saborskih klupa o tom kriminalu, a ne da su one bile uglavnom prazne? Zašto se nisu svakodnevno sazivale pressice i slale tužbe DORH-u? Ovako na kraju ispada kako su Milanovićeve četiri godine bile sjajne kada se ni tadašnja oporba više ne buni.

Naravno antologijski potez će biti onaj MOST-a koji nakon tjedana žalopojci kako ih se prati i prisluškuje iz policije i tajnih službi na kraju izjave kako tamo svi rade odličan posao. Doista ima smisla, zar ne?

Za kraj ovakve priče ostaje naravno samo jedna stvar, odlazak glavnog i odgovornog. Tomislav Karamarko je složio ovu koaliciju, a raspad koalicije i Vlade nakon samo pola godine je jednostavno preveliki udarac za bilo koga, a nakon što je danima uvjeravao stranku i javnost da ima većinu za zadržati vlast što je svima bilo jasno da je gotovo nemoguće i nije mu mnogo ostalo. Naravno ovo se ne radi dostojanstveno i časno nego onako kako to inače rade partije u Hrvatskoj, jedan dan te svi hvale, a drugi dan si politički mrtvac i jedini krivac za sve. Ironija svega ovoga je što se sada protiv Karamarka okreću upravo oni koje je on stavio na liste, pozicije u stranci i Saboru i zbog kojih je razočarao i demotivirao dobar dio biračkog tijela. Jasno da ona „sposobni, a ne podobni“ u Hrvatskoj ne znači previše, ali bar na nekim izvršnim mjestima, mjestima od kojih se očekuje da odrade neki posao moraju biti ljudi sa nekakvim znanjem i sposobnostima. Karamarko je stavio one koji to nemaju i koji ga sada guraju prema političkom stratištu. Doista je odvratno za gledati kako ljudi koji su se do jučer kleli u svog predsjednika, danas ga se odriću dok već kreće ismijavanje sa glasinama kako miču i cenzuriraju svoje fotografije s već bivšim stranačkim vođom, a što tek reći o onima koji ne žele ni reći je li podržavaju Karamarka ili ne, doista karakterni ljudi. Na ovakav način se ne može voditi seoska birtija, a kamoli stranka, barem ne ona koja bi htjela voditi državu. Karamarku po već poznatoj priči slijedi potpuna pasivizacija u stranci ili brzo izbacivanje, nije da to već nismo gledali.

I što nama ostaje? Netko bi rekao da se treba učiti na greškama, ali ni to u Hrvatskoj tako ne ide. Ukoliko Živi Zid ne zakomplicira situaciju gotovo je sigurno da će se vlast vratiti SDP-u i slijedi nas repriza onoga što smo već gledali, a rezultat znamo – novi autobusi prepunih mladih ljudi s jednosmjernom kartom van Hrvatske, a HDZ se polako priprema za povratak u 2003. Već se priča o nekakvom pomaku prema centru, „modernoj“ konzervativnoj stranci desnoga centra, sve već viđeno i taj rezultat isto znamo. Pod tom modernom strankom desnoga centra se vjerojatno smatra CDU, CDU čiju kancelarku praktički SPD drži na vlasti, ali to se kod nas i traži. U Hrvatskoj ljevica i javna scena ukupljena oko nje želi takav tip desnice koja će kada (kada, ne ako) oni gurnu Hrvatsku u provaliju i opet izgube vlast preuzeti vođenje zemlje, ali zapravo biti u potpunisti pacificirana i nadzirana od medija i kojekakvih udruga. Na tom putu prema centru teško će biti mjesta za ljude poput Hasanbegovića, Glasnovića, Culeja, kao i bilo koga drugoga kog mediji proglase nepodobnim.

Nažalost moglo se je mnogo, ali serijom katastrofalnih poteza opet dolazimo do ruba, vrijeme je da se konačno Hrvatska osvijesti zajedno sa onima koji sebe nazivaju domoljubima i da se konačno postave ljudi koji doista mogu donijeti prave promjene, a ne nekakvi birokrati koji za tako nešto nemaju baš nikakve želje. O ovome će sada imati četiri godine za razmisliti, zajedno sa nama nažalost.

G. Koprivnjak/Novi Pogledi

Facebook Comments

Vezani članci

1 Komentar

  1. Iva

    Karamarko je sam kriv, trebao se bolje pripremiti za javne nastupe i,ne petljati sa MOL-om i Rusima, previše je umočio prste u pekmez i sredio ga, mali Petrov. Bezveze, to si nije trebao dopustiti. Koketirao je on previše i sa Josipovićem, mislim da je je i to došlo glave. Dobro je u biti prošao, slijedećih najmalnje 10 godina bolje mu je da ne izlazi u javnost, jer mogu mu prikačit kaznenu prijavu. Zeznuo je sve, sebe, stranku, državu.Platio je i malu cijenu.Zato je bolje da šuti i muči.

    Reply

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *