Select your Top Menu from wp menus

Može li Predsjednica RH potaknuti suradnju između Australije i Hrvatske na novim osnovama – Tri mora i NATO pakt kao kamen temeljac

Može li Predsjednica RH potaknuti suradnju između Australije i Hrvatske na novim osnovama – Tri mora i NATO pakt kao kamen temeljac

Na predsjednički državni posjet Australiji trebalo je čekati 22 godine. Pred hrvatsku javnost i političke elite postavlja se pitanje koliko je toga propušteno, od 1995. godine i posjeta predsjednika Tuđmana, u unaprijedenju bilateralnih odnosa dviju zemalja. Pored samorazumljivog manjka interesa australske politike za udaljenom i malenom Hrvatskom, koja u svakom pogledu predstavlja periferiju australskih strateških vanjskopolitičkih interesa, sasvim je jasno da je u intenziviranju odnosa Hrvatska trebala inicirati i povući prvi korak. Ili barem jasno pokazati volju i namjeru. U pronalaženju odgovora na pitanje zašto se do sada na pravi način nije koristilo raspoložive lobističke i komunikacijske kanale koje pruža mnogobrojna integrirana iseljenička zajednica, može se reći da velik dio odgovornosti leži i na politkama prethodnika Kolinde Grabar Kitarović koje australskim Hrvatima, žargonski rečeno, nisu baš najbolje sjedale, iz raznoraznih razloga o kojima je kao o svršenoj povijesti u ovom trenutku suvišno raspravljati – a, pored toga, legitimno je i zapitati se u kolikoj mjeri su određeni aspekti političkog djelovanja predsjednika Mesica i Josipovica “sjedali dobro” i službenoj australskoj politici, tradicionalno oslonjenoj na americko-britanski sustav medudržavne sigurnosti.

Zajednički nazivnik – savezništvo sa SAD-om i euroatlantska politika

Kada je riječ o monolitnom američko-britanskom osloncu australske vanjskopolitičke i sigurnosno-obrambene orijentacije, sam tajming posjete donio je dodatnu težinu ovom događaju. Iako sasvim slučajno, i neizravnom zaslugom nekih trećih političkih aktera. Naime, koincidirao je sa aktualnim zakuhavanjem “nuklearne” krize na korejskom polutoku kojemu svjedočimo proteklih dana, i potezom australskih vlasti da se u kontekstu visokorizičnih američko-sjevernokorejskih trzavica otvoreno svrstavaju na stranu svog tradicionalnog sjevernoameričkog zaštitnika. Izjavom predsjednika Vlade Malcolma Turnbulla upućenom Kim Jong Unu kako bi napad na teritorij SAD-a automatizmom značio i neprijateljski čin prema Australiji ostavljeno je malo prostora dilemi oko pitanja u kolikoj bi mjeri naglašavanje hrvatske participacije u okviru međunarodnih asocijacija i inicijativa u kojima najveći utjecaj ostvaruju upravo SAD, konstruktivno pridonijelo zbližavanju hrvatskih i australskih vanjskopolitičkih ciljeva. U tom pogledu, već afirmirana zastupnica euroatlantske vizije istočne Europe sa jasnim profesionalnim backgroundom u NATO-u, Kolinda Grabar Kitarević je možda i najpogodnija osoba u hrvatskoj politici koja u ovom trenutku može iskoristiti benefite tog pristupa. Sudeći po viđenom, to dosljedno i radi. Makar široj javnosti izgledao kao dio protokola na diplomatsko-simboličkoj razini, bitan korak je učinjen prilikom susreta sa Glavnim guvernerom Peterom Cosgroveom u Canberri, isticanjem posvećnosti obiju zemalja u očuvanju mira i sigurnosti, te osvrtom na zajedničke napore u Afganistanu. Znak poštovanja prema australskoj zapadno-demokratskoj vojnoj, sociokulturnoj i političkoj tradiciji, iz koje proizlaze današnji imidž, vrijednosni sustav australskog društva i vanjskopolitički identitet Australije, odan je iskazom počasti predsjednice Grabar-Kitarović neznanom junaku u čast svih onih koji su položili svoje živote u obrani Australije i dali svoj prilog globalnom zauzdavanju ekspanzionizama i totalitarizma raznih vrsta, što je značajna zajednička poruka dvoje državnih predstavnika. Osim toga, iz činjenice da je u kontekstu tog čina slavljenja demokratičnosti i pluralizma, iskazivanja poštovanja australskoj državi i vrijednostima koje ona zastupa na svjetskoj sceni, Predsjednica pred Predsjednikom Vlade Turnbullom izrazila i neizmjeran ponos prema doprinosu i uspjesima australskih Hrvata, može se zapaziti da je odaslana i konkretna poruka onom sumnjičavom dijelu hrvatske javnosti koji na principu simplificiranog propagandizma jednu čitavu iseljeničku zajednicu promatra kroz prizmu stanovitih društveno i civilizacijski neprimjerenih ikonografija, i etiketira ju imputirajući joj uvjerenja i stavove koji su nespojivi sa demokratskim tradicijama Zapada.

Što nakon Brexita?

Službeni je Pantovčak još u samoj najavi posjete, osim okvirnog izlaganja programa druženja predsjednice sa iseljenicima, naglasio kako ce Predsjednica RH sa australskim domacinima razgovarati o perspektivama razvoja medudržavnih odnosa na drugacijim osnovama koje bi se na horizontu mogle ukazati u novonastalim okolnostima nakon Brexita.

Velika Britanija je tradicionalan strateški partner Australije sa posebnim privilegiranim mjestom, i ujedno temeljni zastupnik interesa zemalja Commonwealtha pred EU, a njen izlazak iz Europske unije znacio bi i gubitak stabilne odskocne daske kojega Australija i preko 1500 australskih gospodarskih subjekata danas ima prema jedinstvenom 500-milijunskom europskom tržištu. Čak 48% australskog izvoza usluga i roba prema EU odvija se preko Ujedinjenog Kraljevstva, naročito to vrijedi kad je riječ o financijskim i IT uslugama. Sasvim izvjesno je, dakle, da će britansko napuštanje Unije neizbježno utjecati i na gubitak čvrste karike unutar tog lanca. Iako su aktualni pregovori izmedu EU i Australije vec odmaknuli i dali plodove u pravcu definiranja slobodnotržišnih okvira unutar trgovinske suradnje nakon Brexita, isticanje Hrvatske kao zainteresirane zemlje-članice na koju se može racunati u pronalasku pouzdanog “insajderskog” partnera dodatan je prilog jacanju izravnih bilateralnih odnosa i izraz spremnosti na izgradivanju veza koje nece biti u potpunosti ovisne o uvjetima kakve s Australijom ishodi bruxelleska središnjica. i koje, u određenom smislu sugeriraju i prisutnost suvrenističkog oblika promišljanja o hrvatskoj politici u neizvjesnoj i dinamičnoj budućnosti. Tako formulirana namjera aktivnog pozicioniranja Hrvatske prema Australiji i Oceaniji, kroz pravovremeno i proaktivno djelovanje spram nadolazecih promjena na međunarodnoj političkoj sceni, unosi dašak svježine i optimizma u opću sliku učmalosti, necinjenja i manjka inicijative koja u javnom diskursu dominira kad je o domaćoj političkoj sceni rijec, što u svakom slučaju treba podržati i pozdraviti kao bitan impuls u promjeni klime unutar općeg djelovanja i (ne)funkcioniranja državnih i javno-upravnih institucija.

Otvaraju se nove perspektive suradnje Hrvatske i Australije kroz “Tri mora”

Kada je o kvalitetnim stranama prezentiranja kvaliteta i potencijala Hrvatske riječ, u okviru plana jačanja bilateralne suradnje Predsjednica je stavila naglasak na viziju Hrvatske kao sastavnice šireg geopolitickog kompleksa “Inicijative tri mora“. Nadgradnja je to na do sada postignutim rezultatima u promoviranju tog koncepta s čime se zazivaju i stabilnije i konkretnije veze sa zemljama Commonwealtha, što daje dodatan impuls osnaženju šire euroatlantske agende u toj priči, čega je Kolinda Grabar Kitarović uz poljske joj suradnike najizraženiji zagovornik. Jednostavnom marketinškom logikom tumačeno, razvidno je kako se predsjedničinim uvođenjem srednjeuropskih partnera u igru pred Australcima podiže i “cijena” Hrvatske kao poželjnog ulagačkog odredišta za njihov kapital. Barem kada je riječ o prednostima koje nudi geografsko-smještajni aspekt Hrvatske; budući da vrlo prisutni negativni čimbenici sa “tamnije” strane otvorenosti prema investicijama, od problematike javne uprave, manjkavosti pravnog sustava i percepcije nivoa korupcije ni u kom pogledu nisu na razini da bi svojim kvalitetama dali doprinos u privlačenju stranog kapitala, a ne ga odvraćali ili ometali. Tranzitni položaj između Sredozemlja i panonsko-baltičke regije, i geopolitička pozicija Hrvatske kao južnih vrata velike “tromorske” grupacije značajan je adut kojega se ne može zaobići u prosudbama razvoja Hrvatske, te je ono na ispravan način valorizirano i prilikom održavanja gospodarskog foruma u organizaciji Europsko-australskog poslovnog vijeća. To se, uostalom, održava u predstavljanju infrastrukturnih i energetskih projekata, te u isticanju luka Ploče i Rijeka, kako je navedeno u objavi na službenim stranicama Predsjednice RH.

Naime, u srednjeročnoj perspektivi, uz adekvatnu razvojnu politiku i strategiju prometnog povezivanja sa europskim koridorima, luke Rijeka i Ploče pružaju razvojne potencijale kao geografski najbliži izlazak srednjeuropske željezničko-cestovne mreže na mediteranske prometne rute, zahvaljujući “usječenosti” Jadrana u srednjeuropsku kopnenu masu. S obzirom na potrebe rastućih gospodarstva Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunjske i Poljske, ali i klasičnih sila Njemačke i Austrije, koji iz godine u godinu bilježe rast BDP-a i povećanje industrijske proizvodnje, te povećanje potražnje za uvoznim dobrima i uslugama iz neeuropskih zemalja, hrvatska jadransko-panonska tranzitna poveznica prema tim državama može privući i interese australskog robnog izvoza u Europu koji se uvelike temelji na gorivima i metalnim rudama (oko 37% izvoza prema EU), mineralnim sirovinama i gorivima (21%), poljoprivredno-prehrambenim proizvodima (6%) i strojevima (4%). U drugom pravcu, iz Europske Unije Australija ponajviše uvozi strojeve i mehaničku opremu, automobile i drugu opremu za prijevoz, proizvode kemijske industrije, te prehrambene proizvode i prerađvine. Općenito, sa uvozom iz EU u visini 32 mlrd $, i izvozom u EU vrijednim 13 mlrd $, 2016. godine EU je predstavljala drugog po važnosti trgovinskog partnera Australije, nakon Kine i ispred Japana. Prema trendu ustaljenom kroz proteklih pet godina, razmjena roba izmedu EU i Australije u stalnom je porastu. Iako Australija trenutno predstavlja 19. partnera EU, kad je rijec o uvozno-izvoznoj ukupnoj aktivosti, s udjelom australskih uvoznih dobara na europskom tržištu od skromnih 0.8 %, činjenica kako je u vrijednosti uvoza australske robe i dobara 2016.godine u odnosu na prethodnu ostvaren godišnji rast od 36% može biti vrsan indikator kako se i u tom pogledu može zamjetiti pocetak osjetnog rasta koji otvara priliku afirmaciji jadranskih pomorskih komunikacija i luka. Kao paralelan efekt izazvan budućim intenziviranjem tranzita roba i posljedičnog porasta gospodarske dinamike sasvim legitimno je očekivati da bi australski investitori osim u lučku i prometnu infrastrukturu, mogli pokazati interes i za ulaganjem u lokalno tržište usluga, pri čemu bi velika uloga pripadala aktivnostima i agitaciji iseljeničke zajednice.

Ivan Žalac, Novi Pogledi, foto: Ured Predsjednice RH

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *