Select your Top Menu from wp menus

Miroljubiva Njemačka postaje meta organiziranog islamističkog terorizma – da li je prijeđena kritična “crvena linija”

Miroljubiva Njemačka postaje meta organiziranog islamističkog terorizma – da li je prijeđena kritična “crvena linija”

Ukoliko se osnaže sumnje kako su terorističke skupine uspjele infiltirati svoje ljude posredstvom nedavnih migracijskih tokova na balkanskoj ruti, to će imati znatne političke konekvence i dati impuls okretanju njemačke javnosti protiv Merkeličine politike otvorenih vrata. U velikoj mjeri, takav sentiment doprinosi i daljnjem stabilnom jačanju krajnje desnice poput AfD-a.

Jedna od značajki suvremenog terorizma vođenog od strane radikalnih islamističkih skupina poput ISIL-a jest da je u svojoj suštini on globalan i zbog svoje nadnacionalne i univerzalne orijentacije može udariti bilo gdje u bilo kojem vremenskom razdoblju. U posljednje vrijeme, sukladno karakteru niza izvedenih terorističkih napada u Europi, sve učestalije se putem medija pokazuju indicije koje upućuju na zaključak kako se radi i o vrsti terorizma koji je decentraliziran, bez strutkurno izgrađene logističke podrške i bez konkretne organizacijske forme, o čemu svjedoče aktivnosti tzv. usamljenih vukova, radikaliziranih i anonimnih pojedinaca koji djeluju po vlastitom nahođenju, vrlo često sa minimalnim sredstvima uloženima u svoju “misiju”. Time se u kontekstu diskusije o spriječavanju terorizma sve više govori o pojavi koju je teško prepoznati, preventivno blokirati, presresti i neutralizirati.

Utvrđivanje svojstva pojedinog napada, tj. radi li se o činu iza kojega stoji organizacija ili je riječ o djelu pojedinca, uvelike određuje i posljedične reakcije državnih vlasti prema tom kriminalnom aktu, ali i držanje opće javnosti. Naime, u slučaju improviziranih akcija tzv. samotnjaka, psihološka reakcija javnosti manifestira se šokom, ali je znatno ublažena svjesnošću o limitima i, u pravilu, slabo izvjesnoj ponovljivosti tog čina. No, kada je posrijedi znatno destruktivniji napad u izvedbi organizacije ili pak javnost živi okružena znanjem o postojanju aktivne terorističke organizacije u domovini, sposobne za djelovanje kroz dulji vremenski rok, krizna situacija se može prometnuti u prolongirani, paranoičan strah građana i političkih elita, što ima znatno dublje efekte na društvo i državnu politiku. Tad asocijalnost i psihopatologija zabludjelog individualca/počinitelja nije priručan faktor kojim se može smirivati nepovoljne reakcije građana i ublažavati posljedice, već se radi o ugrozi koja ima sposobnost poremetiti funkcioniranje društva i temelje državnog poretka.

Ta konstatacija vrijedi i za posljednji slučaj organiziranog napada na šoping centar Olympia u Munchenu, kojim je potvrđeno uvjerenje javnosti kako se ta poprilično suzdržana i neutralna zemlja našla na udaru sustavno vođenog terorističkog djelovanja (ako brojnost od tri napadača uzmemo kao znak organiziranosti), čime se pridružuje društvu koje čine Francuska, Belgija i Velika Britanija.

Munich terorism
Munchen, izvor: Maxportal

Dodatnu dimenziju nedokučivosti motiva napadača u odabiru Njemačke kao mete, a samim tim i pojačane konfuzije kod žitelja drugih europskih zemalja, unosi i to što se Njemačku po njenim socijalnim karakteristikama ne može olako strpati u red prethodno spomenutih zemalja, čije se politike često nalaze ili su se nalazile na udaru kritika zbog raznovrsnih imperijalističkih i ekspanzionističkih namjera i tendencija kojima se vode u međunarodnim odnosima, ili u uređenju internih stvari poput degradirajućeg odnosa prema useljenicima i ukorijenjene prisutnosti rasizma. Njemačku je teško osuditi za Irak, Siriju, Gazu ili Libiju i percipirati ju kao generatora sukoba u bliskoistočnom loncu. Dapače, njeno službeno zadržavanje hladne distanciranosti i načelne miroljubivosti vrlo često djeluje kao kontrabalans i u okvirima NATO-a, gdje je od strane euroatlantista percipirana kao “ružno pače” alijanse.

Društveni problemi koji se nameću u javnom govoru kao uzrok terorizma u Francuskoj i Belgiji, u Njemačkoj se ne mogu detektirati kao izvorišta radikalizacije muslimanskog pučanstva. Teško su zamjetljive socijalne razlike i specifičan društveni položaj muslimana kao u predgrađima gradova unificirane Francuske, a izostaje i simbolički značaj mete kakav predstavlja, primjerice, belgijski Bruxelles. Ne može se govoriti o grijesima kolonijalne prošlosti Njemačke, što pronalazimo u slučajevima Velike Britanije i Francuske, a ni o antimuslimanskom držanju Berlina kroz nedavnu povijest. Iako stanoviti problemi integracije postoje, i prilično evidentni su kod većih muslimanskih zajednica bliskoistočnog podrijetla, još uvijek su točke konflikta poprilično udaljene od kaotične dinamike kakva vlada u zemljama zapadno od Njemačke. Stoga pitanje motiva u odabiru Njemačke kao mete terora ostaje otvoreno i podložno nagađanjima – a potencijalni odgovor može se tek naznačiti postavljanjem retoričkog potpitanja – ima li taj pomak veze sa određenim nedavnim promjenama u držanju Nijemaca prema useljenicima?

Munich 1

Ili je pak riječ o usmjeravanju oštrice terora prema svim zemljama u kojima se u datom trenutku postoje resursi za izvođenje napada, bez obzira na involviranost tih zemalja u krizama koje pogađaju muslimansku populaciju u svijetu.

Gledano sa interesa provoditelja terora, napad u Njemačkoj nesumnjivo ima za cilj isprovocirati širenje jaza između lokalnih muslimanskih zajednica i domicilnog stanovništva, što dugoročno pogoduje radikalizaciji imigranata-muslimana jer narušava stabilost i postojanost integracijskih kapaciteta kakve Njemačka nudi migrantima. Porast nepovjerenja starosjedilaca prema muslimanima rezultira njihovom društvenom marginalizacijom i kolektivnim označivanjem, što u kontekstu asimetrično posloženog protuterorističkog “rata protiv sjena” za sobom nužno povlači i nuspojave u obliku nametanja kolektivne sumnje nad čitavu zajednicu – gdje zbog neodstatka informacija o nositelju terora, u očima lokalnog nemuslimanskog pučanstva svi članovi zajednice postaju mogući teroristi ili pak simpatizeri. Generiranje stanja opće nepovjerljivosti i sumnjičavosti provociranjem državne represije poznato je kao sastavni dio strategije terorističkih i gerilskih pokreta u njihovoj fazi iniciranja subverzivne ili čak opće ustaničke aktivnosti u sredinama gdje ne postoje jasni pokretački elementi i motivi koji bi pučanstvo natjerali “iz čista mira” na pobunjeničke aktivnosti, pa stoga to klasično pravilo “zapaljenja pasivnih masa” nije nužno nepoznato kao pragmatična alatka i modernim teroristima.

O razvoju situacije u Njemačkoj rano je govoriti, no ovakvi ožiljci nesumnjivo ostaju urezani u tkivo društva i u vremenu zasićenja informacijama i globalizma vrlo brzo unose promjene u životima ljudi. Iznuđena reakcija domicilnog pučanstva ne manifestira se samo distanciranjem od muslimana, i izbjegavanjem onih lokacija koje su svojestvene muslimanima, poput vjerskih i edukacijskih centara, ili pak kretanja četvrtima sa znatnim muslimanskim življem, već se zebnja unosi i na lokacije urbanog života koje su sastavnica svakodnevice prosječnog Nijemca. Napadima u vlakovima i šoping-centrima odaslana je poruka kako egzistencijalna prijetnja prijeti svugdje i uvlači se u dnevnu rutinu, te bilo kakav oblike getoizacije muslimana neće imati efekta u saniranju problema koji je prisutan na javnom i nebranjenom prostoru.

Munich 2

Pored toga, ukoliko se osnaže sumnje kako su terorističke skupine uspjele infiltirati svoje ljude posredstvom nedavnih migracijskih tokova na balkanskoj ruti, to će imati znatne političke konekvence i dati impuls okretanju njemačke javnosti protiv Merkeličine politike otvorenih vrata. U velikoj mjeri, takav sentiment doprinosi i daljnjem stabilnom jačanju krajnje desnice poput AfD-a. No, protestni glas koji Nijemce vodi ka davanju glasa radikalima ne znači kako je rješenje na vidiku, te u osnovi predstavlja dodatno kompliciranje i utapanje društva u začaranom krugu, jer sa jačanjem krajnje desnice dolazi i do paralelenog fenomena porasta ksenofobije i antimuslimanskog sentimenta, što dodatno ojačava postojeće antagonizme i pruža dodatni motiv radikaliziranim muslimanima u odbacivanju vrijednosti europskog njemačkog društva i potiče okretanje u smjeru vođenja “svetog rata” protiv “križara”.

Njemačka nema odgovora na zaustavljanje spirale nasilja, a iluzorno je očekivati da se kao europski gospodarski i politički gigant okrene zaštitnim mehanizmima poput Brexita. Sama naznaka kako je ona postala objektom u ciljnoj točki terorista poziva i ostale zemlje EU na oprez i ukazuje na potrebnu promjenu paradigme u pristupu koji je terorističke napade u pojedinim europskim zemljama samokritički relativizirao agresivnom vanjskom politikom i unutarnjom presijom nad useljenim islamom.

Ivan Žalac/Novi Pogledi, foto: screenshot CNN, video: Maxportal

Facebook Comments

Vezani članci

1 Komentar

  1. Faalse Flag

    Kakve ovo veze ima sa islamističkim fundamentalizmom, jel i autor štiti obavještajne elite koje režiraju ovakve pokolje!?

    Reply

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *