Select your Top Menu from wp menus

Kako će promašeni kritički dio izvješća State Departmenta o Hrvatskoj utjecati na međusobne odnose

Kako će promašeni kritički dio izvješća State Departmenta o Hrvatskoj utjecati na međusobne odnose

Izvješće State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u Hrvatskoj značajno je uzburkalo medijsku i političku scenu u Hrvatskoj. Iako najveći propust leži na hrvatskoj vlasti koje izbjegavaju analitičke rasprave o velikosprskim pokušajima poistovjećivanja Republike Hrvatske s Nezavisnom Državom Hrvatskom te zbog svoje poznate hrvatske šutnje dovele su do toga da se i obični hrvatski simboli poistovjećuju s trajno ugašenim pokretom iz Drugog svjetskog rata. Američko Veleposlanstvo se neanalitički osvrnulo na teme koje su prezentirane iz samo jednog, protuhrvatskog izvora. Kako će Izvješće nastalo u vrijeme Obamine administracije utjecati na hrvatsko-američke odnose u eri Donalda Trumpa i Kolinde Grabar Kitarović na zajedničkoj interesnoj platformi Inicijative tri mora.

Sjedinjene Američke Države su nedvojbeno leader u svijetu po većini parametara koji definiraju snagu, moć i sposobnost jedne države. Još dugo vremena će i dalje biti nositelj euroatlanskih organizacija. Posebnost Sjedinjenih Američkih Država bez obzira na trenutno upravljanje državom bilo iz redova Republikanaca, bilo iz redova Demokrata, SAD će i dalje biti leader zahvaljujući svojoj prepoznatljivosti širom svijeta na nizu važnih područja, od obrazovanja, poslovanja, vojne industrije te demokracije.

Poznata je činjenica da svi uspješni znanstvenici svijeta, dio svojeg obrazovanja moraju proći na najprestižnijim američkim sveučilištima koja među 20 vodećih, zauzimaju 18 mjesta, samo su se uspjeli ubaciti jedno velikobritansko sveučilište (8 mjesto) i jedno švicarsko (9 mjesto) prema The World Universitiy Rankings.  

Također PricewaterhouseCoopers u svojoj javnoj objavi potvrđuje da najveće svjetske korporacije uglavnom dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država. Prema tržišnoj kapitalizaciji od 20 vodećih tvrtki svijeta, 14 ih dolazi iz SAD-a, jedna iz Južne Koreje, tri iz Kine, jedna iz Velike Britanije i jedna iz Tajvana pri čemu su prvih četiri najvećih svjetskih tvrtki  s američkom adresom: Apple, Amazon.com, Bank of America te JPMorgan Chase.

Svi ovakvi pokazatelji ukazuju na uspješnost koju Sjedinjene Američke Države već više od sto godina dominiraju svijetom. Projekt Marshallov plan obnove razorenog europskog kontinenta nakon Drugog svjetskog rata doprinio je stvaranju moćnih i snažnih europskih država.  Investicijom od tadašnjih 13 milijardi dolara (ekvivalent današnjih 130 milijardi dolara) pokrenuo je tadašnje gospodarstvo kojim se zapadna Europa vrlo brzo počela gospodarski razvijati.

Sjedinjene Američke Države su od svojih saveznika na dalekom istoku stvorile dvije izuzetne uspješne gospodarske države Japan i Južnu Koreju. Na tim premisama suradnje s američkim vladinim, nevladinim te poslovnim organizacijama od završetka Drugog svjetskog rata  moglo se izgraditi snažno i uspješno demokratsko društvo zasnovano na tržišnim načelima.

Danas je taj model izgradio Poljsku koja je nakon propasti Varšavskog ugovora doživjela svoj preporod te postala snažna protuteža na europskom kontinentu Njemačkoj i Ruskoj Federaciji. Naravno, sve bi to bilo nemoguće bez čvrste suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama te euroatlanskim integracijama EU i NATO koje su prvenstveno stvorene pod utjecajem i zamislima Sjedinjenih Američkih Država.

Relacije između Sjedinjene Američke Države i Hrvatske i američka uloga u ratnim sukobima

Nakon relativno kasnog priznanja od strane SAD-a 7.travnja 1992.godine, Hrvatska je počela izgrađivati bilateralne odnose s najmoćnijom silom svijeta tijekom ratnih godina da bi vrhunac tih odnosa nastao tijekom vojne redarstvene operacije „Oluja“ kojom je najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija oslobođen djelovanjem Hrvatske vojske i policije. Nakon završetka rata te mirne reintegracije, Hrvatska je također imala značajne benefite u onim područjima u kojima je dozvolila ulazak američkih tvrtki. Tako su nakon projekta izgradnje mreže autoceste koje je započeo još prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman radovima na probijanju tunela Sveti Rok iako je tada još lička strana Velebita bila pod okupacijom velikosrpskih terorističkih okupatora koji su u potpunosti tijekom okupacije uništili obilježja hrvatskog i katoličkog života na tim prostora ubijanjem preostalog stanovništva hrvatske nacionalnosti koji su ostali na okupiranom području, do uništenje doslovno svih crkvi, vjerskih i stambenih objekata. Također su na niz područja ostale masovne grobnice pobijenih civila hrvatske nacionalnosti za koje i nakon više od 25 godine uglavnom nitko nije odgovarao. Najveća stradanja hrvatskih civilnih osoba su zabilježena u Vukovaru, na Ovčari, zatim u mjestima Baćin, Voćin, Škabrnja te mnogim drugim mjestima širom okupiranih područja.

Nakon veličanstvenih operacija Bljesak i Oluja u kojima su oslobođena većina okupiranih područja osim istočne Slavonije koja je mirnom reintegracijom reintegrarana u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske za što je ponovno najviše zaslužan američki državljanin Jacques Paul Klein pokrenut je gospodarski razvoj i obnova razorene Hrvatske. Sjedinjene Američke Države su i tada pokazale svoju moć i snagu na zaustavljanju ratnih i krvavih sukoba tijekom pokušaja stvaranja velikosrpske Jugoslavije zasnovane na temeljima Memoranduma SANU iz 1986.godine što je i bio uzrok svih kasnijih ratnih sukoba, prvo sukoba Srbije i Slovenije, zatim sukoba Srbije i Hrvatske, nakon toga sukoba Srba protiv Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini te na kraju sukoba Srba i Albanaca.

Genocidna politika i politika etničkog čišćenja od strane velikosrpske politike s kulminacijom u Srebrenici i američki doprinos slomu takve politike

Genocidna politika i politika etničkog čišćenja koju je provodila velikosrpska politika uz aktivnu podršku Srpske pravoslavne crkve koja je i danas negira postojanje Republike Hrvatske obzirom da u službenoj terminologiji i danas koriste izraze Slavonija, Banija, Lika, Kordun i Dalmacija , umjesto Republika Hrvatska. Nakon stravičnog srebreničkog genocida gdje su srpske jedinice pobile više od 7.000 zarobljenim muslimana pri čemu su doslovno sve muške osobe, uključujući i dječake, izdvojili iz zarobljene muslimanske zajednice te nakon toga pobili što je predstavljalo nezamisliv ratni zločin. Republika Hrvatska je provođenjem vojnoredarstvene operacije Oluja spriječila još brutalniji genocid u Bihaćkom džepu gdje je prijetila opasnost ponavljanja srebreničkog slučaja u puno širim razmjerima. Slijedeći pokušaj genocida nad kosovskim albancima kad je protjerano preko 500.000 kosovskih albanaca te je je prijetila opasnost da se se veći broj članova tog egzodusa nađu u sličnoj srebreničkoj klopci, spajanjem obruča na kosovsko-albanskoj granici gdje su srpske vojne formacije gotovo presjekli koridor prema Albaniji, SAD su odlučile to spriječiti te su počeli zračnim napadima uništavati vojne resurse Srbije čime su natjerali tadašnjeg predsjednika i ratnog zločinca Slobodana Miloševića na pregovore koji su na kraju doveli do kakvog takvog primirja i zaustavljanja velikosrpskog projekta uništenja ostalih naroda sa područja bivše Jugoslavije. Uključenjem SAD-a u riješavanje ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, nakon neuspješnog posredovanja predstavnika tadašnje Europske zajednice dovelo je i do konačnog mira i kakve takve stabilnosti zapadnog Balkana. Hrvatska i Slovenija su se uspješno integrirale u euroatlanske integracije, Albanija je članica NATO saveza, Kosovo zasebna država u kojoj i danas značajan utjecaj imaju Sjedinjene Američke Države, Crna Gora je pristupila NATO savezu usprkos pokušajima državnog prevrata i tzv. „crnogorskog proljeća“ uz podršku prosrpskih političkih stranaka u Crnoj Gori.

Odnosi Republike Hrvatske i SAD nakon Oluje i završetka mirne reintegracije Istočne Slavonije

Nakon završetka ratova te po uzoru na Marshallov plan obnove Europe, Hrvatska je pokrenula obnovu više od 90% uništenih stambenih objekata na okupiranim područjima, dok su na infrastrukturnim radovima uz podršku američke građevinske tvrtke Bechtel počele stasati hrvatske građevinske tvrtke te su postale snažne i moćne uz američke građevinske instruktore. I danas dijelovi dionica autoceste A1 Zagreb – Split koju je gradio Bechtel nakon gotovo 20 godina ne trebaju popravke. Uz Bechtel su hrvatske građevinske firme postale osposobljene za najsloženije infrastrukturne građevinske poslove, međutim dolaskom na vlast 2000 godine koalicijske vlade Ivice Račana i Dražena Budiše, Bechtelu su otkazani budući projekti, iako su njihovoj tvrtki glavni izvršitelji radova bile hrvatske građevinske tvrtke koje su na taj način iznimno profesionalno napredovale. Tom promjenom poslovne izgradnje autocesta hrvatske tvrtke se ponovno vraćaju u svoje političko i koruptivno okruženje te je došlo do snažnog građevinskog sloma 2007/2008 godine tijekom velike svjetske gospodarske krize od čega se građevinski sektor uglavnom nije uspio oporaviti ni danas.

Hrvatska je također tada pod utjecajem Hrvoja Šarinića odbila dovesti u Hrvatsku zračnu tvrtku Boing kupnjom američkih zrakoplova za Croatia Airlines iako je tada plan bio da Zagreb postane veliko zračno tranzitno središte od kuda bi bili direktni letovi u Sjedinjene Američke Države te druge daleke destinacije. Odabirom francusko/njemačkog koncerna Airbus, ti planovi su pali u vodu jer bi u takvom slučaju Zagreb postao konkurencija Parizu i Frankfurtu te je zračna luka Zagreb svedena na lokalnu razinu. To je bio prvi značajniji pad u odnosima između Zagreba i Washingtona. Te odnose su dodatno narušili bivši predsjednik Republike Hrvatske Sjepan Mesić te kolicijska vlada Ivice Račana koji je postupno okretao vanjsku politiku prema vraćanju Hrvatske na zapadni Balkan uz snažnu podršku tadašnje i velikobritanske kao i njemačke politike. Promjenom vlasti 2004 godine ponovno se počinju izgrađivati i odnosi Hrvatske i SAD-a koji su kulminirali američkom podršku pristupanju euroatlanskim integracijama i Europskoj uniji, iako je neformalno bio snažan otpor u samoj Hrvatskoj oko pristupa tim organizacijma čime bi se prekinule veze sa jugoslavenskom idejom koja se za vrijeme Račanove vlade na velika vrata vratila u Hrvatsku.

Profesionalnost američkih tvrtki širom svijeta je poznata činjenica da i u tim državama gdje je korupcija snažno obilježje i dalje posluju sukladno svim zakonima te države  tako da isplaćuju plaće u realnim iznosima, ne varaju radnike, ne izbjegavaju plaćanja doprinosa te drugih poreznih obveza.

Takav model je izgradio Sjedinjene Američke Države i smjestio ih na mjesto najvažnije države svijeta na kojem će još dugo ostati usamljene.

Osvrt na izvješće o vjerskim slobodama u Hrvatskoj za 2016.godinu koje je objavio State Department

Kritički dio izvješća prvenstveno se osvrće na ugrožavanja srpske nacionalne manjine i pripadnika Srpske pravoslavne crkve, zatim pritužbe židovske zajednice u Hrvatskoj te su naglašena neka razmišljanja Efraima Zuroffa, čelnika Jurezalemskog ureda Simon Wiesenthal Centra koji se kritički odnosi prema Zlatku Hasanbegoviću te prema poništenju kaznenog postupka protiv Alojzija Stepinca, tragično preminulom u zatvoru usljed trovanja od tadašnjeg komunističkog totalitarnog režima. Izvješće je također zasnovano na pritužbama nevladinih organizacija, a koje se u znatnoj mjeri financiraju iz državnog proračuna Republike Hrvatske. U izvješću se u negativnom kontekstu spominju i režiser Jakov Sedlar zbog svojeg filma Jasenovac – Istina te iako neimenuje novinar Marko Jurič zbog prosvjeda od 5000 prosvjednika protiv Mirjane Rakić koja je donijela trodnevnu suspenziju Z1 televizije.

Izvori Američkog veleposlanstva u Zagrebu na temelju kojih je sačinjeno izvješće

Američko veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj je iznimno dobro upoznato o stanju ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj. Također je poznata činjenica da danas vodeći zastupnici ljudskih prava koji kroz nevladine organizacije namjerno vraćaju Hrvatsku u vrijeme Drugog svjetskog rata poistovjećujući današnju Republiku Hrvatsku sa Nezavisnom Državom Hrvatskom iz vremena od 1941 do 1945.godine kako bi oslabile Republiku Hrvatsku te pokušale vratiti Hrvatsku u sferu neke nove zapadnobalkanske zajednice pri čemu i danas njemačka vanjska politika želi napraviti od Hrvatske tzv. leadera zapadnog Balkana, iako su stvarni ciljevi nemogući projekt obnove suživota Srba, Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca i Makedonaca u jednoj zajedničkoj državi nakon krvavih ratova koje su pokrenuli srpski akademici i političari . Danas većina u Hrvatskoj tih današnjih „zaštitnika“ ljudskih prava imaju direktne poveznice s pripadnicima Jugoslavenske Narodne Armije iz vremena bivše komunističke države Jugoslavije. Tako su Zoran Pusić, Ante Tomić bili pripadnici JNA za vrijeme Jugoslavije, da bi stvaranjem Republike Hrvatske postali aktivisti protiv Republike Hrvatske pod izlikom zaštite ljudskih prava. Niz drugih tzv. aktivista za zaštitu ljudskih prava potječu ili su povezane s obiteljima iz bivšeg komunističkog totalitarnog sustava. Predsjednica Vijeća za elektronske medije, Mirjana Rakić je otvoreno priznala da je za potrebe tadašnje Kontraobavještajne službe Jugoslavije redovito dostavljala izvješća nakon boravka u inozemstvu.

Četnički vikari kao uzrok kršenja ljudskih prava

Mirjana Rakić, iako u sukobu interesu zbog poznanstva s Porfirijem Perićem, ipak je kaznila  Z1 televiziju trodnevnom zabranom rada zbog odjave koju je u eter pustio Marko Jurič povodom pjevanja četničkih pjesama poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija (Prvoslava) Perića, mitropolita ljubljansko-zagrebačkog, a poznato je da su četnici posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata počinili monstruozne zločine nad Hrvatima i Muslimanima.

Poznat je jedan od najstrašnijih takvih zločina kad su pekli na ražnju živog katoličkog svećenika don Jurja Gospodnetića 27.srpnja 1941.godine. („Vodili su ga kroz Bosansko Grahovo iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živa pekli na ražnju 27. srpnja 1941.). Čini se da je još neko vrijeme bio na životu, a ubijen je oko 5.kolovoza (!?!) 1941. godine.“).

Izvor: Maxportal

Tom prilikom su pobijeni svih 37 stanovnika zaseoka Ivezić, a radi se o zločinima za koje ni danas pripadnici srpske nacionalne manjine ne iskazuju žaljenje prilikom proslave tog četničkog pokolja i masakra usmjerenog protiv hrvatskih civila.

Pjevanje četničkih pjesama te negiranje službenog naziva Republike Hrvatske inspiriralo je novinara Z1 televizije, Marka Juriča na takvu odjavu. Mitropolit Porfirije Perić je također bio predsjednik Vijeća Radiodifune agencije Srbije regulatornog tijela za elektorničke medije u Srbiji. Prosvjed je organiziran zbog dvostrukih kriterija koje je primijenila Mirjana Rakić koja se ni jednom prilikom nije oglasila tijekom štetnih događaja za Republiku Hrvatsku koja su dolazila od lista „Novosti“, manjinskog lista srpske manjine u Hrvatskoj koji se financira za razvijanje kulturnih projekata važnih za srpsku nacionalnu manjinu, a u stvari služi za vrijeđanje, ponižavanje i omalovažavanje većinskog hrvatskog naroda te institucija Republike Hrvatske.

Također tekst objavljen na portalu Index novinara Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-uˇ za Mirjanu Rakić nije bio vrijedan kažnjavanja kao u slučaju Z1 televizije iako je bilo više od 20.000 zahtjeva za reakciju Vijeća za elektronske medije (VEM) o čemu je VEM čak poslao priopćenje za javnost u kojem “osuđuje” takav izračaj kao nemoralan, ali koji nema elemenata kažnjivosti??? kako stoji u priopćenju .

Odnos Hrvatske prema islamskoj zajednici u Hrvatskoj

State Department je izdvojio dva kontradiktorna članka koji se odnose na odnos Hrvatske prema muslimanima gdje je Dino Mujadžević istakao porast netolerancije prema muslimanima nakon dolaska migranata te gdje su „nacionalistički mediji“ prikazivanjem zločina počinjenih od strane migranata i tražitelja azila stvarali antimuslimansko raspoloženje. S druge strane u Izvješću se navodi kako se na 100-oj obljetnici pravnog priznavanja Islama u Hrvatskoj koji je organizirala Islamska zajednica u Hrvatskoj u prisustvu najvišič članova Vlade RH i stranih predstavnika u Hrvatskoj, premijer Tihomir Orešković je naglasio kako je integracija muslimanske zajednice poslužila kao model za ostale države Europske unije.

Poznato je da je model suživota hrvatskih katolika i muslimana ustrojen u karlovačkoj županiji, općina Cetingrad, koji je predstavljen u Vatikanu kao globalni model suživota između katoličke i muslimanske zajednice o čemu puno više mogu reći imam karlovački Admir ef. Muhić te bivši muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj, Šefko Omerbašić te sadašnji muftija Aziz ef. Hasanović.

Kritika koju je iznio pojedinac o ugroženosti muslimanske zajednice povodom migrantske krize u kojoj je preko milijun migranata nezakonito prešlo preko teritorija Republike Hrvatske bez ikakve kontrole izneseno je u Sarajevu u sklopu tematike o islamofobiji . Sve sigurnosne službe svijeta bi takav događaj kao što je nasilni migrantski milijunski val okarakterizirale kao potencijalnu opasnost obzirom na velik broj terorističkih akata koji su počinjeni prvenstveno od strane pripadnika te muslimanske migrantske zajednice. Republika Hrvatska je turistička država koju posjećuju desetine milijuna stranih turista raznih nacionalnosti, religije i običaja. Kao od svakih posjetitelja, tako i u Hrvatskoj se traži da ti posjetitelji poštivaju zakone i običaje u Republici Hrvatskoj i nikakvih problema neće biti, osim naravno pojedinačno izdvojenih ekscesa koji su uvijek nepredvidivi i na koje je nemoguće utjecati.

Nasilni migrantski val koji je pokrenula njemačka kancelarka Angela Merkel jest sigurnosno-opasan događaj zbog nekontroliranog ulaska velikog broja ljudi drugih običaja i on ne znači mržnju prema pripadnicima drugih religijskih običaja već znači strah za domicilno stanovništvo od nečeg nepoznatog, što se kasnije i pokazalo točnim obzirom na velik porast nasilnih kaznenih djela te ugrožavanja sigurnosti građana širom Europe. Takva promašena politika koja je ugrozila temeljna schengenska načela zaštite vanjskih granica, dovela do bipolarizacije Europske unije te političku nestabilnost europskog kontinenta porastom ekstremističkih nacionalnih stranaka širom Europske unije (ali ne i u Hrvatskoj, gdje je takva ekstremistička politika na marginama društva).

U Njemačkoj nakon tog migracijskog vala i velikog priljeva migranata dovelo je do velike nesigurnosti, dok su druge strane se pokazalo da se ti migranti nisu uspjeli integrirati u njemačko društvo čime predstavljaju trajnu opasnost. Nametanje takve politike i drugim članicama Europske unije dovelo je do snažnog otpora u članicama Višegradske grupe, što može dovesti do trajnijih štetnih posljedica za Europsku uniju pri čemu sve više Inicijativa tri mora postaje alternativa takvoj politici destabilizacije europskog kontinenta prouzročenu neselektivnom migratskom politikom u kojem je Balkanska ruta postala novo bure baruta za buduće geopolitičke sukobe. Nova nedopustiva aktivnost njemačke vanjske politike je vraćanje onih migranata kojima je odbijen zahjev za vizu u Hrvatsku, kao prvu članicu Europske unije koja je prihvatila te migrante (iako je u stvarnosti to Grčka), samo će još dodatno dovesti do nestabilnosti jugoistočne Europe zbog mogućeg stvaranja tzv. hot spota migranata.

Religijske zajednice u Hrvatskoj te neregistracija Hrvatske pravoslavne crkve

Izvješće State Departmenta navodi da je u Hrvatskoj registrirano 54 vjerske zajednice u Hrvatskoj u kojoj uz većinsku rimokatoličku i ostale manjinske djeluju aktivno u Republici Hrvatskoj te u skladu sa svojom veličinom imaju i financijsku potporu hrvatskih državnih institucija. Uz naglašene probleme koje pojedine vjerske zajednice imaju u Hrvatskoj, propušteno je uočavanje jednog od najvećih problema koje se tiču vjerskih zajednica, registracija Hrvatske pravoslavne crkve koja u Ministarstvu upravo čeka na registraciju već više od 3 godine iako su ispunjeni svi uvjeti iz hrvatskog pravnog sustava. Srpska pravoslavna crkva i danas negira postojanje makedonske i crnogorske pravoslavne crkve obzirom da ima pretenzije na državne teritorije na kojima djeluju te autokefalne pravoslavne crkve. Danas Makedonska pravoslavna crkva za svoje pravoslavne obrede u Republici Hrvatskoj koristi katoličke crkve što govori da nije problem većinske katoličke crkve prema drugim crkvama, već je problem što Srpska pravoslavna crkva odbija prihvatiti postojanje pravoslavnih crkvi na području Republike Makedonije i Crne Gore. Isti slučaj Srpska pravoslavna crkva ima i prema Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Kako je nakon Berlinskog kongresa 1878.godine, a posebno nakon uspostave Kraljevine Jugoslavije, Srpska pravoslavna crkva asimilirala pravoslavce s područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su na taj način vremenom postali Srbi i pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Također taj postupak je doveo do toga da je Srbija sa stanovništvom u znatnoj mjere preokrenula pokazatelje u svoju korist posebno u vremenu nakon završetka Prvog i Drugog Svjetskog rata

Broj stanovnika

Godina                    Hrvati                     Srbi

1854                              –                         998.919

1857                      2.181.499                     –

1910                      3.460.584            2.922.858

1921                      3.443.375             4.781.446

1931                      3.785.455             5.675.567

1948                      3.779.858            5.794.966

2001                      4.437.460                     –

2002                             –                       7.498.001

 

Ovi pokazatelji ukazuju na činjenicu kako je Srpska pravoslavna crkvi svojim monopolom na pravoslavlje dobila značajno povećanje broja stanovnika srpske nacionalnosti. Posebno podaci o broju stanovnika nakon završetka kako Prvog tako i Drugog svjetskog rata gdje je došlo do smanjenja broja Hrvata, a porasta broja Srba ukazuju na mogućnost da je bivši komunistički totalitarni sustav falsificirao podatke o stradalim, posebno kad se uzme u obzir činjenica da su pronađeni izvorni i autentični dokumenti koji dokazuju rad logora Jasenovac i nakon 1945 godine što bi automatski trebalo zainteresirati povjesničare u utvrđivanju stvarnog činjeničnog stanja ne u smislu revizije Drugog svjetskog rata  već u smislu utvrđivanja stvarnog činjeničkog stanja. Također važna činjenica da je nakon raspada Austrougarske monarhije, nacionalizirana sva imavina pravoslavne crkve te je dodijeljena Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja do tad nije postojala na području današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon završetka Drugog svjetskog rata komunisti su ubili kompletno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve  zajedno s mitropolitom Germogenom, dok je imovina nacionalizirana i dodijeljena Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Od kuda dolaze neutemljeni napadi na dr.sc. Zlatka Hasanbegovića i kako su ipak našli svoje mjesto u Izvješću State Departmenta?

 

State Department je posebno izdvojio dr.sc. Zlatka Hasanbegovića za kojeg su nevladine udruge u Hrvatskoj te Efraim Zuroff neargumentirano izjavili da se radi o osobi koja podržava fašističku politiku Nezavisne Države Hrvatske. Kako je sam Hasanbegović izjavio da se radi o neutemeljenim besmislicama koje su zapravo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene u kojoj je State Department propustio analizirati već ga je takvog pripremilo američko veleposlanstvo u Zagrebu iz vremena bivše administracije.

Svi građani Republike Hrvatske koji poštivaju svoju državu znaju da ovakav kritički odnos prema Hrvatskoj predstavlja neobjektivno i jednostrano neanalitičko izvješće koje je inače nepotrebna iznimka u djelovanju američkih organizacija kako vladinih tako i nevladinih. Ovakva izdvojena razmišljanja neće naštetiti percepciji javnog mijenja o SAD-u u Republici Hrvatskoj, jednoj od najvažnijih američkih saveznica u Srednjoj Europi, uz Poljsku i Rumunjsku, ali svakako treba ukazati i „nepogrešivim američkim činovnicima“ da ponekad može iskočiti neki propust. Šteta što se taj propust pokazao baš na Hrvatskoj koja bez obzira na sustav vlasti ipak gaji čvrsto savezništvo sa SAD-om.

Koliko može biti vjerodostojan izvor Efraim Zuroff prema Hrvatskoj nakon svojih razmišljanja o genocidnom masakru u Srebrenici?

Također u dva izdvojena slučaja u kojima se citira razmišljanje Efraima Zuroffa svakako daje potrebu za dodatnom analizom rada Zuroffa na prostoru zapadnog Balkana i Hrvatske obzirom da Zuroff gaji otvorenu mržnju prema Republici Hrvatskoj tretirajući je kao sljednicu Nezavisne Države Hrvatske. Zuroff je vrlo cijenjen u Beogradu i vrlo rado viđen gost iako ta ista Srbija je u vrijeme Nedićeve vlasti podnijela izvješće njemačkim nacistima da je Srbija prva država koja je riješila židovsko pitanje na najmonstruozniji mogući način – fizičkog eliminacijom cijele jedne etničke populacije. Zuroff je u potpunosti izgubio vjerodostojnost izjavom da ubojstvo više od 7.000 muškaraca muslimana u Srebrenici nije genocid iako je u sudskim presudama Haškog suda i drugih međunarodnih sudova konstatirano da se radilo o elementima genocida koji su počinili pripadnici srpskih vojnih formacija.

Hrvatska i danas ima izuzetno prijateljske odnose s državom Izrael tako da izjave židovske zajednice u Hrvatskoj vezane prvenstveno na jugokomunistički sustav vrijednosti u kojem jedan od istaknutih članova hrvatske židovske zajednice Ivo Goldštajn i danas drži sliku Josipa Broza Tita u svojem veleposlaničkom uredu u Francuskoj iako je od većine međunarodnih nezavisnih istraživačkih institucija proglašen jednim od najvećih svjetskih diktatora  odgovoran za smrt više od 570.000 političkih protivnika kako navodi DailyMail.

Izvor: Jutarnji list

Hrvatska je bila spremna izgraditi srušenu Sinagogu u Praškoj ulici, ali se podijeljena židovska zajednica u Hrvatskoj nije mogla dogovoriti oko te izgradnje, više joj je odgovaralo neizgrađena Sinagoga jer bi na taj način izgubili jedan od razloga kritiziranja Republike Hrvatske kao sljednice NDH. Sukob Hrvatske s židovskog zajednicom proizlazi prvenstveno zbog vezanosti židovske zajednice na jugoslavenski komunistički sustav poražen 90-godina zbog pokušaja velikosrpskog uređenja Jugoslavije. Rušenjem granica postojećih republika u kojoj bi konstitutivnu ulogu preuzeli narodi prema srpskoj varijanti u kojoj bi taj „velikosrpski narod“ upravljao teritorijem do zamišljenih granica Karlobag-Karlovac- Virovitica u kojem bi Hrvatska praktični nestala. Tom Miloševićevom modelu te projektu Memoranduma SANU su se usprotivili  ostali narodi te je ta politika doživjela slom 90-ih godina. Danas na krilima novog uzleta srpske osvajačke politike zasnovane ja stabilnim vezama s Ruskom Federacijom očekuju se novi pokušajie prekrajanja granica svojim ratnohuškačkim govorima, prijetnjama, provokacijama te djelovanjem na stvaranju nestabilnosti Hrvatske pokušajem povezivanja današnje Hrvatske s NDH. Na žalost, u Hrvatskoj dio političke elite, nevladinih udruga kao produžene ruke jugokomunističke politike pokušava vratiti Hrvatsku u te balkanske okove nesvjesne da uz obnovljenu velikosrpsku ideju ne mogu vratiti Jugoslaviju kakva je bila za vrijeme komunističkog totalitarnog sustava u kojima nacionalnost nije postojala, samo je bila važna komunistička ideja.

Velikosrpski projekt „Novosti“ financiran iz državnog proračuna, prema posljednjim podacima u iznosu od 4.500.000 kn, kao glasilo srpske nacionalne manjine svakim svojim novim uradkom provocira većinsko hrvatsko stanovništvo te institucije Republike Hrvatske. Američko veleposlanstvo je neanalitički preuzelo izvješća takvih medija kao i izvješća tzv. aktivista za ljudska prava, a koji u pozadini nastoje negirati postojanje Republike Hrvatske kako bi se pokušala ponovno ustrojiti bivša komunistička Jugoslavija, koja je prema pokazateljima kretanja stanovništva bila oduvjek tamnica Hrvatskog naroda kojeg danas više ima u inozemstvu nego u matičnoj državi. U tom smislu bi se i američke institucije trebali oslanjati prvenstveno na svoj profesionalni analitički rad, a ne falsificirati razna pseudoljevičarska izvješća kako konstatira  Zlatko Hasanbegović. Vjerujemo da će se Sjedinjene Američke Države vratiti svojem profesionalnom radu, svojih profesionalaca koji će znati detektirati pravo stanje stvari i koji će utvrditi da su ljudska prava manjina i vjerskih zajednica na vrlo visokoj razini u odnosu na većinu europskih država, od pitanja dvojezičnosti koje je zastupljeno u općinama s 30% manjinskog stanovništva, a u nekim čak i manje obzirom da ispod 7% talijanske manjine u gotovo svim općinama uživa u dvojezičnim natpisima , iako se njihov predstavnik u Hrvatskom saboru ponekad oglašava kao pripadnik manjine kojoj su ugrožena etnička prava.

Izvješće State Departmenta o stanju ljudskih prava i vjerskih sloboda u Republici Hrvatskoj  je takvo kakvo je za 2016.godinu i neće se mijenjati dok će Izvješće za 2017. godinu, vjerujemo biti ponovno vraćeno u profesionalni analitički okvir kakav stoljećima već američke vladine i nevladine organizacije provode širom svijeta zasnovanih na stvarnim analitičkim podacima, a ne na temelju mitova i legendi jedne društvene populacije.

M.Glavinic/Novi Pogledi

Facebook Comments

Vezani članci

1 Komentar

  1. Pingback: Tvrtko.info – Što je uzrok smjeni Veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *