Select your Top Menu from wp menus

Izbori 2016: Nove liste, stara priča

Izbori 2016: Nove liste, stara priča
Foto od:http://www.izbori.hr

Kada smo gledali nastupe lidera dviju glavnih političkih opcija Andreja Plankovića i Zorana Milanovića mogli smo vrlo brzo zaključiti da za ove parlamentarne izbore i neće biti previše promjena i nismo pogriješili. Izborne liste govore puno, one govore na koje se ljude računa i na koje se ne računa, one govore zapravo kakvu ćemo politiku gledati naredne četiri godine, a iz ovih lista možemo zaključiti da ćemo gledati politiku kontinuiteta – nažalost.

Kod Zorana Milanovića bilo jasno da neće mnogo mijenjati, izuzev uklanjanja i minorizacije ljudih iz „tabora“ Zlatka Komadine koje je već ionako neko vrijeme „čistio“ iako su neki očekivali kako će se barem riješiti izrazito nepopularnih ministara tipa Gordana Marasa ili Siniše Hajdaša Dončića, na kraju se na jedvite jade odrekao samo Tihomira Jakovine tek nakon serije afera vezanih uz njegovo ime. Liste SDP-a su više manje preslika onih iz 2015. i jasan nastavak smjera kojeg su zacrtali još 2011., mislim da ne treba previše trošiti riječi kako je to završilo. Još možda treba istaknuti da je dvojac iz ministarstva branitelja neokrznut nakon svih skandala i sramotnih postupaka opet na listi, naravno radi se o Fredu Matiću i Bojanu Glavaševiću.

Za razliku od Milanovića Plenković je bio pod malim znakom upitnika. Za njega se znalo da on nije desnica i da će sigurno ići ublaživati retoriku HDZ-a iz doba Karamarka, trebalo je vidjeti samo u kojoj mjeri.
Nažalost liste pokazuju kako se išlo u velik odmak HDZ-a od desne strane, iako HDZ i nije bio stranka desnice sada se teško može reći da će biti i stranka desnog centra. Već na samom početku se moglo primijetiti kako se uz njega vraća dio marginaliziranih čelnika HDZ-a kojima su 2011. počeo smanjivati utjecaj među kojima treba istaknuti Vladimira Šeksa, Dubravku Šuicu ili Gordana Jandrokovića, zatim iz meni osobno nedokučivih razloga davanjem nove prilike Dragi Prgometu pa i Milanu Kujundžiću i ne samo prilike već očito i bitnijih uloga gdje se Dragi Prgometu praktički osiguralo ponovo dva mjesta u Saboru, mjesto br. 3 u VI. Izbornoj jedinici i mjesto br.6 u IV. Izbornoj jedinici, a sam Prgomet je kao povratnik u stranku odmah javnim nastupima krenuo određivati smjer kojim bi HDZ trebao ići govoreći kako „ljuta desnica neće biti dio ovog HDZ-a“. Postupak vraćanja „odmetnutih“ članova je pozitivna reakcija novog predsjednika HDZ-a, ali je i trebao ostaviti mogućnost samo preferencijalnog ulaska u Hrvatski sabor, tako da je i Drago Prgomet trebao dobiti mjesto broj 14 kao što je dobio Milan Kujundžić.

Kriterij za kreiranje liste je očito bio i uklanjanje „Karamarkovih“ ministara i to bez obzira na njihov rad. Tako su s lista i planova nestali Josip Buljević i Predrag Šustar kojemu je očito uzeto za zlo rušenje Jokićeve reforme. „Desnijim“ ministrima koji su opstali na listama nisu baš dana mjesta koja se inače vežu za takve pozicije, dok je Zlatko Hasanbegović i dobio donekle solidno treće mjesto u II. izbornoj jedinici, odmah iza Andrije Mikulića, ministar branitelje Tomo Medved je stavljen tek na peto u VII. Izbornoj jedinici. Ni drugi desniji kandidati nisu prošli najbolje, Stiv Culej je stavljen na posljednje četrnaesto mjesto u V. Izbornoj jedinici, zatim Bruna Esih jedna vrhunska mlada znastvenica poznata po svojim istraživanjima komunističkih zločina je na tek desetom mjestu u I. izbornoj, iza recimo Margarete Mađerić i Josipa Bilavera, ovdje valjda ne treba ništa dodati. Dr. Ivan Kirin koji je zvučno najavljen nakon svog prijelaza iz HSP-AS dobiva peto mjesto u VIII. Izbornoj jedinici što je za tu izbornu jedinicu mjesto koje ne obećava previše dok je nositelj liste Oleg Butković za kojeg se veže također mnogo kontroverznih događaja. U X-oj izbornoj jedinici visoko treće mjesto je ponovno dobio Branko Bačić za kojeg se ne može naći opravdan razlog takvog prefereiranja novog šefa HDZ-a osim poveznice što su bili na bliski suradnici Jadrake Kosor. No najveće iznenađenje je bilo odbijanje generala Željka Glasnovića da bude na HDZ-ovoj listi za dijasporu. Nakon što je prošle godine osvojio najveći broj preferencijalnih glasova, ove je prvo trebao biti tek osmi na listi, da bi mu kasnije ipak ponudili četvrto mjesto iza Bože Ljubića koji zagovara „veliku koaliciju“ i mjesta koje je HDZ trgovinom ustupio HSLS-ovom kandidatu.

Desno orijentirani članovi HDZ-a su na ovim listama jasno gurnuti u kut.

Na kraju kada bi smo zajedno gledali liste koje nude HDZ i SDP možemo vidjeti identičnu idejnu crtu koja se proteže kroz obje. Kriteriji su jasni već na prvi pogled, lojalnost šefu stranke, zatim eliminacija ljudi koji su vezani uz stranačke protivnike pa volja lokalnih organizacija koje delegiraju zaslužne iz prošlih vremena. Stručnost nažalost i ovaj put dolazi na posljednjem mjesto, ako se toga više netko uopće i sjeća.

Upadljiva je snažna povezanost HDZ-a i HSLS-a iako je trebala izostati predizborno koaliranje od strane HDZ-a kako je nedavno naglašavao Andrej Plenković. Liberalna struja i unutar HDZ-a je na ovim izborima dobila veće šanse od desno orijentiranih članova HDZ-a.

Nažalost ove liste nam opet daju malo razloga za optimizam, možda čak i manje nego prošle što je doista tragična pomisao. Velika očekivanja su bila od Andreja Plenkovića koji se ovim listama nije uspio nametnuti kao novi lider kojem je cilj gospodarski i politički razvoj Republike Hrvatske.

Goran Koprivnjak/Milan Glavinić/Novi Pogledi

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *