Select your Top Menu from wp menus

Interesi Rusije na Balkanu

Interesi Rusije na Balkanu

Ove godine obilježava se 25 godišnjica pada Sovjetskog Saveza, događaja kojeg je Vladimir Putin nazvao najvećom geopolitičkom katastrofom 20 stoljeća. Nakon raspada te najkvoločnije države ikad viđene u povijesti ljudskoga roda, ruski utjecaj na Balkanu značajno se smanjio. Bile su to godine mira, euro-atlanskih integracija, godine investicija. Svjedoci smo da se o tome više ne govori u javnosti, borbu za nova radna mjesta zamjenile su priče o ubrzanom naoružanju i potencijalnim ratnim sukobima. Mržnja kulminira javnim prostorom. Sve se promijenilo, svijet se promijenio!

Da je vrag odnio šalu najbolje govori izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina u listopadu 2016 na sastanku Crnomorskog vijeća za gospodarsku suradnju (BSEC) u Istanbulu : “Svi znaju da su Balkan i Crno more regije od posebnog interesa za nas. Rusija se, sa svojim rastućim potencijalima, vraća u regiju. To je očigledna činjenica. To je u interesu Rusije ali također i našših partnera”. Kojih to partnera?

Sve agresivni diplomatski ispadi Srbije prema Hrvatskoj uz aktiviranje srpskog političkog djelovanja preko svojih posrednika na samom hrvatskom teritoriju dvije su strane iste medalje – nove odlučne ruske diplomatske ofenzive na meki trbuh EU i NATO saveza. Srpska politika čeka u nadi otvaranja novog geopolitičkog preslagivanja prostora, računajući na rusku podršku igra na kartu tihog obnavljanja propale velikosrpske agende i postizanja njenih geostrateških ciljeva u skladu s modificiranom doktrinom utvrđenom u memorandumu SANU 2. U najvećoj opasnosti su Kosovo, Bosna i Hercegovine a izvjesno je da ni Hrvatska neće proći bez posljedica!

Rusi koriste vjerojatno posljednji trenutak prije konačne konsolidacije prostora Balkana i cijele jugoistočne Europe u okvire EU i NATO, kako bi pokušali učvrstiti i potom proširiti svoje geo-ekonomske i geo-političke pozicije na tom prostoru. Stoga sve agresivnije pokušavaju djelovati na sam mehanizam utjecaja EU i Zapada na države jugoistočne Europe, prije svega na one koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije a još nisu uključene u europske integracije. Jedina sila kojoj je u ovom trenutku ima interes za izazivanjem što većih poremećaja i nestabilnosti ovog dijela Europe je Rusija. US i EU ni u kojem slučaju destabilizacija prostora ne odgovara jer bi takav razvoj događaja otvorio vrata jačanju postojećih i instaliranju novih ruskih pozicija. Sasvim je izgledno da je agresivni nastup Beograda snažno podržala ruska politika i da je dio njene šire pan-pravoslavne agende. Ideja propale velikosrpske agende zamijenjena je s pan-pravoslavnom agendom na čelu sa Rusijom. Ako mislite da griješim, vidjet ćete što će ostati od Kosova i BiH onog trenutka kada i ako NATO kao garant mira ode. Iza lažnih ruskih zagrljaja u Ljubljani i srpske agresije na Zagreb čvrsta je poveznica ruskih geostrateških interesa na jugoistoku Europe. Obje političke manifestacije u funkciji su iste politike – održanja i promicanja ruskih regionalnih pozicija. Ruska politika istovremeno kažnjava Hrvatsku za odbacivanje ruskih energetskih i drugih gospodarskih opcija u Hrvatskoj.

Balkanske države bivše Jugoslavije koje su ostale izvan euroatlantskih integracija, sada su se našle u središtu preslagivanja regionalnih geopolitičkih karti na razmeđi velikog sukoba Zapada i Rusije. Njihova vanjskopolitička nedefiniranost uz istodobno nedostatne socijalne, gospodarske i vojne kapacitete za sposobnost formuliranja i provođenja samostalne politike, učinile su ih poželjnim trofejima velikih igrača. Sve je očitije – ruska politika je tražeći i najmanju pukotinu u NATO rasporedu na Balkanu ugledala ogromnu razvalinu u obliku Srbije, BiH, Kosova, Crne Gore i Makedonije. Rusija je rasplamsavanjem ukrajinske krize i sve grubljim sukobom sa Zapadom napustila nekadašnju doktrinu o radijusu apsolutnog nacionalnog interesa koji se brani svim sredstvima na granicama nekadašnjeg SSSR i proširila ga što dalje, a balkanska praznina u kojoj je puno ranije postavila osigurače svojih interesa i detonatore protivničkih, sada je postala pozornica njene geopolitičke igre. Glavni akter na toj pozornici ruskog regionalnog nastupa je Srbija s njezinim monstruoznim BH satelitom Republikom Srpskom, projektom ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Više nema sumnje, nova arena političkog suparništva i nadmudrivanja između Rusije i Zapada postaje Bosna i Hercegovina. Naime, Kremlj je, doduše neizravno, ali sasvim sugestivno odobrio nedavni referendum u jednom dijelu BiH koji je, slažu se svi i u Moskvi i na Zapadu, tek uvod za ono glavno izjašnjavanje o izdvajanju tog srpskog entiteta iz sastava BiH. Poruka sasvim dovoljna i bez ikakve daljnje elaboracije, pa i u pravcu toga da je on usmjeren na nepoštivanje pravnog sistema BiH. Podsjećam da je Ustavni sud BiH zabranio referendum ali ti barbari ne poštuju nikakve pisane zakone. To je već drugi slučaj sukobljavanja Rusije i Zapada na terenu BiH – prvo je Moskva pomogla Srbiji i sramno stavila veto na britansku rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN o Srebreničkom genocidu. Tim činom izravno su zanijekali genocid i stvorili osnove za produljenje života genocidnih ideja Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovogodišnjoj komemoraciji u Potočarima opet nije došao ruski veleposlanik u Sarajevu Ivancov ali je zato nije propustio priliku da na sastanku međunarodnih predstavnika o referendumu javno da podršku vječito “ugroženom” srpskom entitetu.

Rusiju je Zapad praktički istisnuo iz Europe, pa Moskva pokušava pronaći i najmanji prolaz da se ubaci te zakuha situaciju. Trenutno je najviše u igri Srbija i adut koji se sam nudi – bosanski srbin Milorad Dodik. Moskvi, barem u ovom trenutku i ne treba konstruktivna politika prema BiH ili jugoistočnom Balkanu, dovoljno joj je da bude faktor destabilizacije, odnosno da baci kakav kamen pod noge i onemogući ili uspori put zemalja s tog područja koje nisu u NATO i EU. Stoga Ukrajina i Balkan postaju dva najopasnija mjesta uzajamne penetracije strateških interesa sukobljenih strana i borbe za prostor ekskluzivne kontrole. Oni postaju mjesta izravnog sučeljavanja Zapada i Rusije, a krizni potencijal jugoistočne Europe premašuje čak i razvikani Baltik na koji US i saveznici užurbano šalju vojna pojačanja. Rusija će prije udariti na taj nepokriveni prostor jugoistočne Europe u dubokoj pozadini NATO rasporeda koji zbog svoje političke, etničke i vjerske složenosti pruža savršene mogućnosti vođenja hibridnog i posredničkog rata, nego u čelo Saveza u moćnoj Poljskoj ili na Baltiku. Jugoistok Europe uistinu ima krizni potencijal gotovo ravan Bliskom istoku i svako agresivnije diplomatsko ili vojno djelovanje može izazvati eksploziju nasilja od kojeg se neće moći zaštititi ni ostatak Europe. Ruska strategija to jako dobro zna i prijeteći pritiska na tu regiju, podržava separatiste u Bosni, motivira i ohrabruje brojne ekstremistike pokrete diljem BiH popust ruskom moći opijenog četništva!

No, u sadašnjoj situaciji izrazito aktivnog i agresivnog ruskog djelovanja Zapad bi morao hitno integrirati u EU Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju, kako bi se održao minimum stabilnosti na tim prostorima i zatvorio ulaz projekciji ruske geo-ekonomske i geo-političke moći. I to bez obzira na ispunjavanje uvjeta za pristup integracijama od strane tih država, jednako kao što je učinjeno s Rumunjskom i Bugarskom – koje ni dan danas ne ispunjavaju brojne uvijete pristupanja Uniji – kada je euroatlantskom kompleksu bilo važno njihovim apsorbiranjem izbiti na Crno more, ruski izlaz prema Sredozemlju. Kako bi nova integracija, za razliku od Rumunjske i Bugarske, nosila skriveno sjeme razdora Zapad, čini se, ovoga trenutka veću opasnost vidi u ishitrenoj integraciji tih država koja bi mogla narušiti stabilnost euroatlantskog poretka nego u ruskom prodoru na jugoistočnu Europu. EU želi prije njihovog uključivanja aktivno geopolitički definirati prostor i eliminirati mogućnost budućih sukoba. No, za to je možda već previše kasno, ruski utjecaji koji sa sobom nosi destabilizaciju prostora svakim danom je sve snažniji i očituje se u maštovitoj primjeni elemenata projekcije meke moći, od ugovaranja gospodarskih projekata i suradnje na području kulture do jedva prikrivenog dijeljenja novca političkim elitama ciljanih država.

U takvoj situaciji nepodnošljivog statusa quo najviše trpe hrvatski interesi. Hrvatska je ostavljena na vjerometini, bez ičije stvarne podrške. Takva situacija neriješenog definiranja prostora jugoistočne Europe i njenog izlaganja ruskim utjecajima, koji pak djeluju preko posrednika u Srbiji i monstruoznom projektu Ratka Mladića – Republici Srpskoj u BiH, i koji udaraju po hrvatskim interesima za svoj i za račun ruske politike, opasnost je za hrvatsku politiku – što je naglasila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na varšavskom summitu NATO. Nisu li možda naši saveznici, isti oni koji su mladoj hrvatskoj državi udarili embargo na oružje u trenucima velikosrpke agresije a Srbiji namijenili neku novu ulogu u geo-političkom preslagivanju jugoistočne Europe, koja je očito na pomolu? Činjenica je da Zapad u sučeljavanju s Rusijom na tim prostorima očito kalkulira pridobivanjem Beograda na svoju stranu jer ne želi izgubiti Srbiju i širom otvoriti vrata ruskom prodoru na prostore jugoistočne Europe i balkanskih država koje su ostale izvan euroatlantskih integracija.

Tomislav Matteo Herceg, Novi Pogledi/Bloggereuropa

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *