Select your Top Menu from wp menus

Hrvatska se nikako osloboditi stogodišnjeg utega Balkana

Hrvatska se nikako osloboditi stogodišnjeg utega Balkana

Nakon gotovo 100 godina provedenih pod dominacijom raznih južnoslavenskih asocijacija postavljamo pitanje da li je danas Hrvatska spremna osloboditi se tog stogodišnjeg utega zapadnog Balkana?

Danas 21.3.2016.godine u Hrvatskom Saboru je 80 zastupnika potvrdilo proračun koji je pripremila vlada Tihomira Oreškovića, Tomislava Karamarka i Bože Petrova. Proračun koji je samo modificirani oblik prethodnih proračuna koji je donosila prethodna vlada Zorana Milanovića. Glavne smjernice proračuna su ostale iste, predviđen je deficit koji će se zatvoriti prodajom državne imovine i zaduživanjem na međunarodnom kreditnom tržištu po vrlo nepovoljnim kamatama obzirom da je kreditni rejting Hrvatske pao u područje poznato kao „smeće“. To znači da svi oni koji žele investirati u državu kojoj je kreditni rejting na najnižoj razini će dvaput razmisliti pod kojim uvjetima će dati svoj novac. Navodni ekonomski stručnjak Tihomir Orešković je doveden na mjesto premijera pod premisom da je top ekonomski stručnjak. Do sad od te njegove stručnosti smo vidjeli jedino želju za ulaskom u zagonetni svijet mističnih tajnih službi jer se čovjek fokusirao na rad na svim onim stvarima s kojima dosad nema iskustva i ovo mu je prvi kontakt sa sigurnosnim aparatom jedne države (ili nije?). Razumijemo da može postojati želja za učenjem nečeg novog, posebno u vrijeme kad se dokažeš u svojoj struci i dosegneš vrhunac što je svakako doživio Orešković sa svojom visokom menadžerskom pozicijom u Teva-i. Ali Hrvatskoj danas treba stručnjak ekonomist, gospodarstvenik koji će pomoći izvesti Hrvatsku na put gospodarske stabilnosti na put stvaranja novih radnih mjesta, na put rasta bruto domaćeg proizvoda, na put povećanja proizvodnje, na put povećanja izvoza, na put velikih investicijskih projekata, na put velikih infrastrukturnih projekata. Za tu svrhu je Tomislav Karamarko doveo Tihomira Oreškovića na mjesto mandatara vlade, bojeći se mogućnosti da privremenu tehničku vladu oformi Predsjednica RH sa svojim kandidatima koji bi joj u tom trenutku dali apsolutnu moć, pa makar i privremenu. I tako brže bolje sastavljena vlada u zadnji čas bez vizije i ideje značila je spas i Domoljubnoj koaliciji i MOST-u nezavisnih lista jer novim izborima neuspjesi se kažnjavaju, u formiranim strankama ostaju upitne čelne funkcije, u nekim manjim s trenutnim bljeskovima prijeti potpuni zaborav. Potpredsjednici vlade Božo Petrov i Tomislav Karamarko našli su kompromisno rješenje koje je spasilo obojicu. Karamarku je ovaj čin donio novu 4-godišnju vladavinu u HDZ-u jer je u novom demokratskom procesu pod parolom jedan član, jedan glas ostao jedini kandidat za izbor predsjednika HDZ-a. Kuloarski krugovi da uvjet za predsjedničku kandidaturu od 5000 potpisa skupljenih u 13 dana bez podrške podružnica je bila nemoguća misija u kojoj su kružile poruke kojima se traži od članova da potpišu potporu dosadašnjem predsjedniku, dok za ostale kandidate su se svi bojali pokrenuti neku akciju prikupljanja potpisa. Taj demokratski proces najbolje je shvatio nesuđeni predsjednički kandidat Vinko Vukadin koji je do ponedjeljka navečer skupio 3980 potpisa bez ikakve podrške lokalnih stranačkih podružnica. A danas se svi zaklinju u demokraciju i demokratske procese kako u HDZ-u, tako i u SDP-u i ostalim strankama koje ovise o trenutnoj ispiraciji jedne od ove dvije demokratske stranke.

proracunOvakav proračun kakav su pripremili Oreškovićevi gospodarski stratezi u kojem nema razvojnih stavki, nema onog na čemu bi u doglednoj budućnosti neko mogao prepoznati promjene, nova radna mjesta ili rast BDP-a. Jedino što si svi postavljaju pitanje kako poslije, kad podignemo nove kredite pod visokim kamatnim stopama koje će nam dati naši partneri iz Bruxellesa  ili Berlina po visokim kamatnim stopama 5, 6, 7 ili 8% iako oni taj novac dobijaju po kamatnoj stopi od 0%. Što ćemo kad prodamo onu preostalu državnu imovinu navodno vrijednu 30 milijardi eura, što ćemo tada prodati ako nećemo stvoriti nova radna mjesta ili novu vrijednost? Naravno, to našeg Tima tad neće biti briga, on će već negdje drugdje nastaviti svoju karijeru. Važno je da se raspravlja o tajnim službama, o planiranju zapadnobalkanskih projekata koji su donijeli građanima Hrvatske samo tugu, jad i beznađe, ali nekima „partnerima Hrvatske“ je to važno pa će i naš Tim zajedno sa svojom vladom nazad u zapadnobalkansku kaljužu, povremeno se svađati sa Vučićem, Nikolićem, Izetbegovićem, ali na kraju zbog viših interesa će se to sve zamotati u celofan i zaborati.

Hrvatska danas ima jedinstvenu šansu postati gospodarski neovisna, stabilna i međunarodno priznata država. Hrvatska ima ponudu kakva se vjerojatno pojavljuje jednom u sto ili tisuću godina. Kad se radila velika geopolitička promjena krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, za Hrvatsku tu nije bilo mjesta. Hrvatska je ipak tada uspjela pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana izboriti pobjedu i pojaviti se na međunarodnoj karti svijeta. Iako su postojale međunarodne organizacije koje su cijelo vrijeme opstruirale Hrvatsku i koje su trebale uništiti njenu državnost, nisu uspjele u tome, Hrvatska je pobijedila u Domovinskom ratu, ostvarila je veliku pobjedu, ali kasnije je u mirnodopskom stanju počela gubiti tu svoju prednost. Prvo je pokušano nametanje kolektivne krivnje za velličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu, kad nisu uspjeli u tome, počeli su nametati suradnju zapadnobalkanskih država. Iako je Hrvatska pristupila Europskoj uniji 1.7.2013. godine i danas se ne primijeti da je Hrvatska dio te europske civilizacijske obitelji u kojoj uspješno djeluju Hrvatskoj po svemu bliske srednjeeuropske države.

Velika geopolitička previranja koja su krenula rusko-europskim sukobom za prevlast u Ukrajini. Nakon druge ukrajinske revolucije i rušenja vlasti došlo je do otvorenog ulaska Rusije u ratni sukob u Ukrajini. Slijedeća krizna žarišta koja se javljaju su uvijek jugoistočna Europa i Baltički prostor oko ruske enklave Kaliningrad. U srednjoj Europi dolazi do značajnog  jačanja Poljske oko koje se okupljaju grupe država koje vide u tom prostoru od Jadrana do Baltika velike mogućnosti za razvoj svojih država. Hrvatskoj je ponuđena opcija od strane tadašnjeg ministra vanjskih poslova Mađarske, Tibora Navracsicsa članstva u Višegradskoj grupi, u Hrvatskoj u to vrijeme nitko nije želio reagirati na takvu mogućnost jer je vlada Zorana Milanovića bila otvoreno projugoslavenski orijentirana i vezana na zapadni Balkan, odnosno kako danas kažu „susjedstvo“.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je pokrenula Inicijativu Jadran – Baltik – Crno more, sudjelovala je na sastanku šefova Višegradske grupe u Mađarskoj, predlagala je brojne projekte koji bi osigurali Hrvatskoj sve važnije koridore: prometne, energetske i telekomunikacijske, i u vladi Tihomira Oreškovića nema sluha za nijedan od tih projekata. Mnogi veliki investitori su prepoznali prednosti koje ova Inicijativa pruža od SAD-a do Kine, ali jedino važno što smo uspjeli čuti od premijera je prodaja preostale državne imovine i zaduživanje. Bez obzira o kakvom se gospodarskom stručnjaku radi, ovakav scenarij vodi Hrvatsku u poziciju Grčke.

Tijekom rasprave o proračunu u Saboru, zastupnik Glavaš je predložio amandman koji predviđa financiranje nastavka gradnje cestovnog koridora 5c do granice s Mađarskom koji se već nalazi na karti važnih europskih cestovnih koridora. Koridor koji znači pokretanje Hrvatske prema srednjoj Europi, prema Višegradskoj grupi, prema Inicijativi Jadran – Baltik. Koridor koji znači razvoj Slavonije, Baranje.  Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković je glatko odbio taj amandman kao i amandman o podravskoj magistrali. Ovakvi postupci u vladi Tihomira Oreškovića koji vode prema jačanju srednjeeuropskih veza jasno određuju politiku nove hrvatske vlade koja i dalje ostaje prozapadnobalkanska i ide u potpuno drugom smjeru od smjera koji je u svoje temelje ugradila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.tn-upravljanje-projektima-19-10-2012-001

Ured predsjednice jasno je dao do znanja predsjedništvu vlade RH da sve njihove aktivnosti idu presporo te da se gubi dragocijeno vrijeme za građane Hrvatske koji svakim danom sve teže žive i sve veći broj napušta Hrvatsku zbog nemogućnosti osiguranja osnovne životne egzistencije. Tako je ponovno 21. ožujka 2016.godine primila u službeni državnički posjet visoku delegaciju Republike Estonije na čelu sa predsjednikom Toomasom Hendrkom Ilvesom s kojim je razgovarala o nizu pitanja u okviru bilateralnih pitanja i regionalne suradnje  na prostoru Srednje Europe. Kako je Estonija iznimno razvijena na području ICT sektora, Hrvatskoj je potrebno estonsko iskustvo koje bi se implementiralo na hrvatski komplicirani birokratski sustav kako bi se poboljšala učinkovitost državne i lokalne samouprave prema izjavi Predsjednice.

„Posebno smo razmotrili i našu suradnju u okviru Inicijative Jadran-Baltik-Crno more“, kazala je predsjednica Grabar-Kitarović. Istaknula je kako je riječ isključivo o platformi za djelovanje koja će omogućiti povezivanje ljudi, poslovnog sektora, ali i državne uprave, političara i državnika u raspravi o pitanjima od zajedničkog interesa u okviru Europske unije i NATO-a. Posebno je naglasila povezivanje i suradnju gospodarstava sjevera i juga Srednje Europe kroz prometno povezivanje, izgradnjom željeznica i cestovnog prometa, jačanjem luka i njihovog povezivanja te energetsku suradnju koja će pridonijeti kompetitivnosti našeg gospodarstava, smanjenju cijena energenata, ali i energetskoj učinkovitosti i energetskoj neovisnosti neophodnoj za političku stabilnost.

„Vidim puno prostora za zajedničko djelovanje i za zajedničke interese kada je riječ o predstojećem samitu NATO-a u Varšavi na kojem ćemo nastaviti i dalje razmatrati sigurnosna pitanja“, kazala je Predsjednica. U tom smislu osvrnula se na daljnju suradnju i razgovor o zajedničkom rješavanju pitanja migracija i iznalaženja zajedničkog europskog rješenja u duhu solidarnosti i njegovanja europskih vrijednosti koje uključuju punu implementaciju šengenskog sustava i slobodu kretanja ljudi kao jedne od temeljnih sloboda Europske unije.

„Kad je riječ o šengenskom sustavu zahvalni smo Estoniji na pomoći i potpori u hrvatskom prilagođavanju i nadamo se da ćemo u daljnjoj suradnji uspjeti nadići i premostiti one elemente koje Hrvatska treba izgraditi“, kazala je predsjednica Grabar-Kitarović te izrazila uvjerenje kako ih možemo ispuniti koristeći iskustva država koje su tu postigle zavidne standarde.

Iz ovog istupa Predsjednice jasno se isčitava njena srednjeeuropska orijentiranost. Sva važna pitanja, smjernice i prijedlozi jasno ukazuju na iznimne prednosti koje Hrvatskoj pruža Inicijativa Jadran – Baltik, dok je za to vrijeme na nižoj dužnosničkoj razini održan sastanak ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača i njegove estonske kolegice također ministrice vanjskih poslova Estonije, Marine Kaijurand koja je doputovala u Hrvatsku u sklopu estonskog državnog izaslanstva. Dvoje ministara su razgovarali o informatičkoj tehnologiji, turizmu te o Inicijativi Baltik – Jadran – Crno more koje predsjednici dviju država podržavaju te da će kao čelinici dvaju ministarstava vanjskih poslova podržati tu inicijativu vrlo aktivno.

Objasnio je kako obje zemlje podržavaju europsku energetsku politiku i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine te je dodao kako Hrvatska podržava uključivanje susjednih zemalja u europsku obitelj.

“Slažemo se da je ukidanje sankcija Rusiji moguće ovisno o implementaciji Sporazuma iz Minska. Također, podržavamo proces proširenja EU što se tiče jugoistočnog susjedstva Hrvatske uz poštivanje pristupnih kriterija jer kriterije treba ispunjavati”, rekao je ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač.Njemački pogled na države Nove Europe

Teme razgovora jasno održavaju razlike u osnovnom djelovanju u vanjskoj politici koje imaju Pantovčak i Banski dvori. Premijeru i ministrima u vladi prema dosadašnjim svojim istupima jasno je prioritet integracija cijelokupnog zapadnog Balkana u euroatlanske integracije. Za Bosnu i Hercegovinu možemo shvatiti brigu, i treba postojati, za Crnu Goru i Albaniju koje su izabrale euroatlanski put također možemo razumjeti, ali tolika briga oko pristupa Srbije u eurointegracije koju pokazuju članovi zadnjih nekoliko vlada, pa i ove Tihomira Oreškovića posebno u svjetlu snažne radikalizacije Srbije oživljavanjem četništva, otvorenih vojnih vježbi sa Rusijom nedaleko granice s Hrvatskom te niz drugih radnji koje se preko srpske manjine u Hrvatskoj pokušavaju vratiti na one pozicije zbog kojih je došlo do Domovinskog rata. Nisu dovoljne prijetnje Srbiji blokiranjem pristupnih pregovora s Europskom unijom jer to Hrvatska ne može blokirati. Takve izjave su za dnevnopolitičke svrhe bez ikakvog značaja i učinka. Nepoštivanje Haškog suda od strane institucija Srbije, univerzalno načelo sudske nadležnosti za prostoj cijele bivše Jugoslavije, neprihvaćanje rezolucije o genocidu u Srebrenici i neprihvaćanje svih ratnih zločina koje su na području Hrvatske počinile regularne postrojbe Srbije, državljani Srbije jasno daju do znanja da se Srbija ni danas nije odrekla velikosrpskih projekata.

Hrvatska da bi nametala svoje interese i svoje stavove za tu svoju politiku mora tražiti partnere u Europskoj uniji. Partneri  za takve interese mogu biti jedino oni koji razumiju što je Hrvatska prošla, sa čim se suočila, što je preživjela jer su i same te države prošle sličan put dugogodišnje komunističke tamnice u kojoj su sva prava bila narušena. Te države su danas otvorene za partnersku suradnju sa Hrvatskom. Te države su članice Višegradske grupe i te države su članice Predsjedničine Inicijative Jadran – Baltik – Crno more. Te države će biti spremne pomoći Hrvatskoj u Vijeću Europske unije kad bude trebala Hrvatska podršku te države će zajedno sa Hrvatskom moći pokrenuti zajedničke gospodarske i infrastrukturne projekte koji znače sve ono što Hrvatskoj danas treba: Partnerstvo, zajednički interesi, gospodarski rast i razvoj te prometne, energetske i informatičko-telekomunikacijske koridore.

Da li je došlo vrijeme da Hrvatska napokon skine taj zapadno-balkanski uteg i krene na jednosmjerno putovanje u Srednju Europu ili će čekati neku novu priliku, a koja ne mora nikad više doći.

M. Glavinić/P. Mandarić/Foto: NP

Facebook Comments

Vezani članci

Hrvatska se nikako osloboditi stogodišnjeg utega Balkana

Objavljeno u: Hrvatska se nikako osloboditi stogodišnjeg utega Balkana
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.