Select your Top Menu from wp menus

Dok optužuje Hrvatsku za rehabilitaciju NDH, Srbija rehabilitira svoje politike devedesetih, kao i one četrdesetih.

Dok optužuje Hrvatsku za rehabilitaciju NDH, Srbija rehabilitira svoje politike devedesetih, kao i one četrdesetih.

Dok već duže vrijeme srpski dužnosnici kleveću Hrvatsku gdje god stignu, kreće sve veća rasprava oko rehabilitacije Slobodana Miloševića i njegovih politika devedesetih od kojih Srbija zapravo nikada nije ni odustala.

Ovu ideju su pokrenula dva ministra vlade Srbije Ivica Dačić, koji je i bio Miloševićev suradnik devedesetih, a sada vođa njegove stranke SPS-a i Aleksandar Vulin takozvani Vučićev „ministar za Hrvatsku“. Priliku za početak Miloševićeve rehabilitacije su vidjeli u krivo interpretiranoj presudi Radovanu Karadžiću o kojoj smo pisali ovdje, gdje su išli toliko daleko da su tvrdili kako je ta presuda dokazala da je Srbija vodila ispravnu politiku devedesetih.

Pošto je ova inicijativa došla u jako nezgodno vrijeme za Srbiju i posebice Aleksandra Vučića, upravo pred dolazak podpredsjednika SAD-a, Joe-a Bidena, Vučić je morao smiriti situaciju i “ukoriti” gore navedeni dvojac. Naravno uzimajući u obzir političku karijeru trenutnih glavnih političkih aktera u Srbiji, kao i njihovo političko djelovanja proteklih godina teško smo mogli ovaj “ukor” uzeti za ozbiljno, i nismo se prevarili.

Tako svega nekoliko dana nakon tog “ukora” već stiže nova ideja i to od Milutina Mrkonjića, počasnog predsjednika SPS-a po kojem bi Miloševiću trebalo dići spomenik, pa i dati ulicu u Beogradu. Naravno ovu ideju je odmah objeručke prihvatio i Ivica Dačić koji se ovih dana uz kritičare s Hrvatske strane obračunava i sa svim kritičarima sa srpske strane koji zaziru od takvih ideja, tako je u svađi s Rasimom Ljajićem koji je najavio i ostavku ukoliko se nastavi podrškom politikama Slobodana Miloševića izjavio kako je Ljajić pisao Izetbegoviću “dragi predsjedniće” dok je njegov predsjednik barem bio Slobodan Milošević, kao da je to nešto s čim se može ponositi.
Indikativno je što Aleksandar Vučić iako se formalno protivi rehabilitaciji Slobodana Miloševića ne ćini ništa da svemu ovome stane na kraj, uzimajući u obzir političku snagu koju ima u Srbiji, a kada dodamo da je predsjednik Srbije iz redova SNS-a Tomislav Nikolić izrazio podršku Dačiću i Mrkonjiću, uz jedinu zabrinutost kako bi netko mogao oskrnaviti Miloševićev spomenik doista možemo stvoriti jasnu sliku o čemu se ovdje radi.

Jasno je da Srbija nikada nije odustala od svojih politika devedesetih, kao što je jasno da te politike nisu ni nastale tek devedesetih već je ekipa oko Miloševića bila samo trenutni izvršitelj puno, puno starijih ideja. No ovo su uglavnom više manje poznate stvari ljudima koji su pratili razvoj ideje tzv. Velike Srbije, ono što je doista problem je inertnost našeg političkog vodstva koje reagira tek kada situacija u potpunosti eskalira umjesto da se ovakve stvari preveniraju.
Već smo u našim člancima dosta pisali o nesposobnosti naše vanjske politike, ali uza sve to teško je vjerovati da danas Srbija može Hrvatsku optuživati za povratak na ideje i rehabilitaciju NDH dok u istom trenutku ona sama rehabilitira Dražu Mihailovića, Milana Nedića i Slobodana Miloševića i što je najgore u svemu tome ima trenutnu inicijativu dok Hrvatska politika zapravo i ne zna kako odgovoriti na ovu vrstu propagandnog rata. Srbija u svojoj vanjskoj politici ima jednog snažnog saveznika u Rusiji čiji mediji kako smo već pisali i dalje šire njihovu propagandu o ratovima devedesetih i posebice o NATO-ovoj intervenciji zbog sukoba na Kosovu i drugog snažnog saveznika unutar EU – Njemačku, koja i dalje pod svaku cijenu želi nastaviti put Srbije prema Uniji, ne mareći za prigovore drugih država i izvršavanjem pristiska na iste. Hrvatska u ovoj priči nema plan odgovora na ove napade, jer mantranje “nećete u EU, nećete u EU” jednostavno nije pravi odgovor, nema pravog saveznika, čak nismo sposobni ni napraviti zajedničku inicijativu sa zemljama koje isto imaju interes u blokadi Srbije. Jedino što imamo je mlaka reaktivna politika koja čeka da problem nestane sam od sebe, a tako je jedino moguće da problem samo dalje eskalira, jer Srbija sigurno neće stati na ovome.

Goran Koprivnjak/Novi Pogledi/ foto: ilustracija NP

Facebook Comments

Vezani članci

1 Komentar

  1. Iva

    Neka Milanović preuzme vlast, od HDZ-ovaca ništa, Kovač se uopće ne snalazi, tj. radi štetu, pa on je Karamarkov čovjek, a znamo da je Vučić podržavao Karamarka. Pitanje je za koga je Karamarko radio, pa da, za Ruse. Radio je protivno interesima Hrvatske za šaku Judinih škuda, strašno.

    Reply

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *