Select your Top Menu from wp menus

Debata pokazala da Hrvatska ne može očekivati nikakve značajne promjene na bolje

Debata pokazala da Hrvatska ne može očekivati nikakve značajne promjene na bolje

U petak je napokon održana toliko najavljivana debata između prevodnika dvaju najvećih političkih blokova u Hrvatskoj Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića i po očekivanjima nije ponudila mnogo toga bitnoga i zanimljivog.

Nakon uvodnih minuta izmjenjivanja riječi hvale u kojima je iznenađujuće prednjačio Zoran Milanović suparnici su dali svoje uvodne riječi, a nakon toga su krenula i pitanja po temama.
Teme su bile podijeljene na gospodarska i svjetonazorska pitanja, unutarnju i vanjsku politiku.

Oko gospodarstva i nismo čuli nešto mnogo, uglavnom priče koje se već godinama provlače i rješenja (čitaj obećanja) istih. Uglavnom se je sve svelo na gospodarski rast kojim bi se pokrio prekomjerni deficit, vanjsku dug kao i opterećenja proračuna koje bi izazvale porezne olakšice koje obje strane obećavaju. Ideje se i dalje svode na obećanja kako će država i dalje ostati visjeti u nekom polusocijalizmu i kako će proračun i dalje ostati „kasica prasica“ bez ključnih rezova i reformi, čak se i od nekih već najavljenih sitnica reterira, kao što je najavljenja racionalizacija hitne službe. Kakav bi trebao biti gospodarski rast koji bi pokrivao ovakvu potrošnju i daljnje projekte socijalnog tipa nije spomenuto. Priče o 150.000 i 180.000 novih radnih mjesta mislim da i nema smisla analizirati, previše smo to puta već čuli, šteta jedino što nitko Milanoviću nije spomenuo metodu s kojom je smanjena brojka od 300.000 nazaposlenih ili je masovno iseljavanje ljudi iz zemlje postala prihvatljiva mjera smanjenja nezaposlenosti.

Kod svjetonazorskih pitanja je već bilo i zanimljivih stavova. Dok kod pozdrava „Za dom spremni“ obojica kandidata imaju gotovo identičan stav i sudski bi progonili one koji se time koriste kod drugih tema smo doista čuli i neočekivanih stavova. Tako recimo kod pitanje oko Zakona za univerzalnu nadležnost na kojem inzistira Srbija Zoran Milanović izjavljuje kako bi u slučaju daljnjeg inzistiranja Srbije na takvom zakonu Hrvatska mogla pokrenuti protumjeru u obliku Zakona o nadležnosti Hrvatske nad srpskim zločinima na Kosovu. Obojica su se na kraju složila da taj zakon nekako treba ukloniti uz već poslovične optužbe tko je više kriv što to već nije riješeno. Na pitanje o proslavi u Srbu Plenković izjavljuje kako je taj datum sporan zbog brojnih negativnih događaja tijekom povijesti s čim se i Milanović iznenađujuće složio uz upozorenje kako je vlada u kojoj je Plenković bio državni tajnik financirala obnovu tamošnjeg spomenika tom „ustanku“.
Oko naziva trga maršala Tita Plenković je jasno izjavio kako bi tom trgu trebalo naći neko „bolje“ ime dok Zoran Milanović ne želi takvu promjenu.
Naravno dotakla se i tema suđenja Perkoviću i Mustaću koje je Zoran Milanović htio usporediti s Mirom Barešićem uz nastavak tvrdnji kako on nije branio udbaški dvojac i kako oni nisu njegova „ekipa“.
Debata nije zaobišla ni ministra kulture Zlatka Hasanbegovića kojemu je Zoran Milanović poručio da „šuti“ jer po njemu radi štetu Hrvatskoj, dok je Plenković upozorio na difamacijske kampanje kakve je SDP već provodio i da se vodi hajka na čovjeka zbog stvari koje nije napravio niti izrekao, na pitanje hoće li Hasanbegović i dalje biti ministar ukoliko HDZ pobjedi na nadolazećim izborima ili ne nije dao izravan odgovor.
Teme o unutarnjoj i vanjskoj politici su vjerojatno donijele i najmanje, na unutarnju politiku su se prelile gospodarske teme i obećanja dok su vanjskopolitičke teme bile odnos prema Hrvatima u BiH i novi potencijal migrantske krize. O problemima u BiH se uglavnom raspravaljalo kroz prizmu utjecaja EU i kako bi Unija trebala riješiti nagomilane probleme tamo, što i nije čudo pošto su obojica črvsto privezani na odluke Bruxellesa i zalaganje za daljnju federalizaciju. Kod migrantske krize Milanović je najavio nastavak stare politike ukoliko se vrati na vlast, dok je Andrej Plenković više manje zaobišao dati precizan odgovor uz stav kako se migrantski val sličan onome iz prošle godine više neće ponoviti.

Iako se dugo dizala medijska pompa ovakvih debata možemo reći da po očekivanjima i nismo dobili vrlo mnogo. Debata je bila puna već dobro znanih obećanja, napada tko ima više ljudi pod istragama u stranci, klasičnih amnezija oko spornih stvari uz vrlo malo pravog sadržaja. Sam tip emisije je omogućio gostima da zaobiđu davanje izravnih odgovora što su itekako i koristili dok neka važna pitanja uopće nisu ni spomenuta, npr. koliki će to trebati biti gospodarski rast za realizaciju svih ovih obećanja i kako do njega, stav Hrvatske u trenutnim geopolitičkim previranjima posebica nakon Brexita, situacije u Turskoj i nadolazećim izborima u SAD-u. Naravno i cijela priča oko moguće srednjeuropske suradnje na bilo kojem polju je opet preskočena. Zaključak može biti da je Andrej Plenković ostavio nešto malo bolji smireniji dojam, ali sve daleko ispod očekivanja od ljudi koji bi uskoro trebali preuzeti vođenje zemlje, i to zemlje u situaciji u kakvoj je Hrvatska.

Goran Koprivnjak/Novi Pogledi/ foto: HRT screenshot

Facebook Comments

Vezani članci

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *